ARHIVA - JANUAR 2008
Januar 08.
Putem televizijskog kanala SBS je javnost cijelog kontinenta Australije večeras mogla pratiti dokumentarac ’Fighting chanse’, sa Nerminom Šabanovićem, kao glavnim protagonistom iste. Najkrupniji dobac sportske Banjaluke, na ovim prostorima.
Odakle poceti, pitanje je sada. Mozda nekom od slika, da se malo zblizimo. Poslije cemo lakse. Uz pice...
Dakle, ima nas bosanaca, banjalucana ovdje u Torontu na stotine, ma sta stotine, hiljade. Druzimo se “k'o nekada”. Po afinitetu tj. licnom i porodicnom izboru - ko skim hoce I moze. I nije nam lose. Ponekad nam dodju u posjetu banjalucani iz drugih krajeva Planete. Proslog ljeta iz sjevernih krajeva Kanade , da pregledaju situaciju ovdje kod nas, ugriju se, pa da se mozda i jednog dana skrase ovdje, Blahe: Slavica I Zeljko.Njima u cast, kod Dujsica, Ljilje I Murisa okupilo se nasmijano drustvo sa slike:
S lijeva na desno: Prvi red: Zdravko C., Ljilja D. Drugi red: Muris D., Jarmen H., Zeljko B., Slavica B., Amir P. Stoje Zada H., Djemo H., Jasna H., Biljana C., Snjezana B., Antonija G., Boro G., Neda C., Canak.
Januar 08
Dragi Caja,
Obećao sam da ću ti za tvoje potrebe, kao i potrebe tvoje Organizacije Neotuđenih Putnika napisati nekoliko novosti iz naše Bašte od pleksiglasa. Pa, evo ti:
Otkako su oberšefovi svih Entiteta, Kantona, Regija, Županija, Oblasti, Porječja, Gradova, Četvrti, Ulica i Sokaka bacili dogovor da se Datumi, Praznici i Blagdani po svim osnovima koji padaju na Smjenu kalendara objedine u ‘Svečanosti otvorenih kapija’, Grad postaje okupljalište ljudi sa svih strana Svijeta. Ranije su dolazili samo članovi udruženja mladih istraživača ‘Krv nije Vrbas’ koji su i otkrili da je u Motikama intenzitet magnetnog antireumatskog polja najjači na Planeti. Razumljivo, jer naučno je dokazano da se muzički talenat rođenih na pet sekundi leta od Aleje izgubljenih drugova prenosi do trećeg koljena. Ali, ove godine Grad je potpuno otvoren čak i za staru ozloglašenu Evropu tako da su ilegalne laboratorije za falsificiranje krvnih zrnaca izgubile velike poslove.
Koncepcija ovogodišnjih Svečanosti je povratak svom izvornom obliku i pratio ih je arhaični slogan ’Ljubi komšiju svoga’. Još u vrijeme dekadentnog socijalizma između industrijskih kanala Drina-Una bio je to, zamisli, karakterističan stil života.
Najbrojnija delegacija je bila iz prijateljskih Udruženih gradova južne Skandinavije. Posebno ganutljiv je bio pozdravni govor dragog atašea gospodina Svena Hadzihalilsona, velikog prijatelja bosanskog naslijeđa i obilnih zaboravljenih mezetluka. A kakav je samo plač izazvao tom prilikom, da ne povjeruješ. Našem doživotnom gradonačelniku gospodinu Gradimiru Friedensrichteru uručio je specijalni dar svoje familije, vezenu šehersku čevrmu (zamisli, ručno rađenu!!!) koju mu je još njegova prabaka stavila pod jastuk. A njegove riječi ti ne mogu ni prepričati. Zamisli, toj njegovoj prabaki je njena baka (ili bakine bake baka) ostavila taj nježni šareni uradak kao tada tradicionalni poklon prvom unuku. Toliko dirljivo da se plakalo kao kad je prije pet godina ekipa Superrosulje pobijedila svjetske prvake u speedbolu (opet su u trendu te radosnice).
Jedva smo izdržali dosadni program rekonstrukcije starih običaja, a uši nam je probila grupa šareno obučenih sa navodno tradicionalnom muzikom i nekakvim instrumentima na struju. Za ovu priliku su iz dobro čuvanog Gradskog depoa izvukli figuru čovjeka od tamnog metala sa nepristojno uperenim prstom i postavili je uz našeg Hipermena od skupocjenog lauškog omnimita. Bilo je različitih komentara ali neznanac je izazvao veću pažnju.
Kasnije se navalilo na gomile hrane od našeg čuvenog kukuruza i mirisnog graška. Ja sam se držao svog društva, našeg Kluba otkačenih osobenjaka. Iako se lokalni uglednici zgražavaju kad nas vide, mi se nismo mogli suzdržati i skakali smo u čuvene banjalučke fontane sa vinom i pivom u kojima su za ovu priliku plivali i klonirani delfini (nakon tog kupanja se otvara apetit, a i kosa postaje svilenkasta). Poznato ti je da gosti iz Amerike i Skandinavije redovno udaraju po mesu. Bože sačuvaj, jedu neke sitne komadiće usitnjenog slanog mesa. Stari naslijeđeni običaj. Probao sam i ja jedan, oči da iskoče!
Odbor za uveseljavanje je na prozirnom koritu Vrbasa koji sada teče iznad gradske transportne trake priredio atraktivnu vožnju primitivnim čamcima sa dugim štapovima. Mladi vozači su došli direktno iz Kalifornije jer se ta vještina još jedino tamo zadržala. Bilo je veselo. A dvojica najhrabrijih su se čak i okupali iako je voda bila zagrijana samo na 300 deg K.
Prijateljski,
Joe
Januar 08
Pola uzBLuz – a postavljeno.
Druga polovina se prekucava.
Siletu treba malo da se uhafiza, sa tehnikom,
pa će i on biti fit-i.Polako se okupljamo.
Tenis se pimpla ovdje dole.
Malo vruće, malo kiša – pa vlaga.
Viđu vraga ! (straga)Ovaj, + 1.& 2. kanal kontroliše Webmaster.
Kako on radi i druge poslove, to će se tu materijali
smjenjivati – kad ufati.
Kud nam se žuri?Ja imam upliv u knjigu gostiju, pa ako je kaka hiića...
Edo Didović mi poslao dobru foru, on je raja iz Fra Grge Martića.
Mlađa.
Klikni u ovo , pa će ti se pokazati.geshtatenzi ....
Januar 08
Sule Arnautović izdao knjižicu poezije.
U stvari, on ju je napiso, a izdao Vlado Ljevar.
Izuzetan materijal.
evo jedne:
Zemlju ovu, što polumrtva spi
Glođemo sa svih strana.
I svo je čudo kako nas nositi može
Od tolikih nanijetih rana.
Nova godina u Melburnu, kod Mire i Omera.
Tridesetprvog bilo +43.
Bolan.
U Adelaidu, ledena piva jedva išla - saznajemo.
-37 bilo na sjeveru Kanade, javio Blaha, išla rakija.
U Hjustonu toga dana duvala jaka bura, u
Amsterdamu se duvalo uobičajeno, u Banjaluci
jak propuh, javili Oleg, Goca i Mario.
Maca iz Skandinavije, Sulito - Sjeverne
Amerike, iz Švice Ekrem i Relja,
pozdravljaju.
30. decembra bio koncert Rade Serbedžije, u Sava centru.
Maja Tatić, on i Kemal Monteno tom zgodom zapjevali ’Bacila je sve niz rijeku’,
a onda Maja i Rade izveli premijerno duet ’Moja te je dusa poznala,
što ga je komponovao Rafi Krašovec, iz ’Radija’.
Senzacija bila, svi kažu.
Novembar 07.
Pozdravljam bivše sugrađanke i sugrađane sa svih parcela zemljine kegle.
Kaki ste, kako vas ide?
Dobro bilo na promociji ‘Jebe’.
Za ko je sve bio i kakva je bila atmosfera, precizniji uvid na kanalu jedan.
Maja Tatić nas vozila u Zagreb, otišli bili do Zrinka Tutića.
Ima kancelariju u Kutiji šibica, po zidovima okačene trofejne ploče.
Doris, Tajči, Severina...
Centralno mjesto – ’Selekcija’.
Prvenac.
Ispričao nam da se vidi sa doktorom Dodom, Ljutovićkama, Cucom Vidovićem,
da je od skora postao deda.
Dobar je, izgleda dobro, makar se malo udebljao.
Naveče nas preuzeo Nino Bahtijarević.
Odma tu veče po crnom vinu, tako i sutradan.
U srijedu ujutro nas, po ljutoj hladnoći Nino dobacio do Plesa, u Amsterdamu nas dočekao Đani.
Došla onda Điđa, pa smo zujali, nekoliko sati. Đani mi nazvo Zorića, malo se čuli.
On prvo mislio da ga zove Caja lopov.
Popili po cugu sa Sašom Misaljevićem, pa nas Điđa dopratila do podzemne, Đani onda
sproveo skroz do aerodroma.
Poleeta, sleeta, pa sedam sati čekaule, u Seulu.
Šta ćeš mu tu.U Sidniju bili ujutro u osam, Igor nas dočekao.
+ 21 bilo
Novembar 2008
Zlatka Šemića - Šemaru nisam vidio, ne pamtim.
Sjedio sa Vesnom u Moneu, bio petak, pola deset.
Kad uđe Šemara.
Izgleda bolje nego ikad.
Kako on na vrata, sa sterea zasvira:
‘time, time, time,
is on my side
yes, it is’
Majke mi!Lazo Dakić ne pije.
Pitao ga Ljevar šta hoće da radi, na klizi, on rekao da bi vozio ledomat.
Ono vozilo, sto glanca led.
’Da mogu reći - kad me ponude, ne pijem kad vozim.’Frčkavi Žara mi kupio pivo.
Radi na tomboli.I Koki. Teodora nije radila, pa bilo grbavo.Sad je bolje.
Djevojčice dobro, Anđela se zabavlja sa Silvinim Grišom.Glišu još nisam vidio.Kolja mi rekao da snima nekog Engleza.
Ispričali se Vesna i ja sa Draškom zubarom, koliko nikada.
Amela dalje na fakultetu, on razvalio.
Peca.Bekarin buraz Ibrica sa Dubom, Midžom, Haverlenkom, Riletom i Goranom Predićem
subotom u ’Moneu’, ujutro od sedam pa do ručka otprilike.Uz gitaru.
Imela kod Jadre, tamo radi. Bude Pop, Kirba, Dari isto dodje često.
Vidio Darijevu Žanu, sa mužem. Mislila se vraćati, iz Kanade, ali - zbog nečega, više nije sigurna.
Bio Zozo, Nedim Snajper se oženio, kod Bartla se pravila riblja čorba i peklo prase.
Edo Dervović bio, pa smo udarili.Udarila bila sinoć bomba, pod Starčevicom.
Šta ćeš mu tu.