|
|
 |
 |
 |
 |
 |
 |
ja volim
nasmijani prozori
sada, po cijelom svijetu
LJ U B A V N A R E C I T A C I J A
Draga, anđeo si moj,
Al’ sad te pamtim
Samo kao broj
Pamtim te u tami
Kao kad smo bili sami.
Pamtim te k’o lastavicu sjajnu
I čuvam te, k’o najstrožu tajnu.
Tajnu koja se u uglu moga srca krije,
Samo ne znam,
Da li te tuga zamnom bije.
Bije li te tuga
K’o kad drug traži druga?
Draga, anđeo si moj,
Al’ sad te pamtim
Samo kao broj.
Nikola S.
velika sala palasa
ulaz u budući multiplex
pozdravljamo kolegice i kolege
Čarli, Brada, Neja, Zdeno, Rankić
nasmijani prozori
RAMBO AMADEUS : r a k i j a
N E D J E LJ A
Nedjelja, dva popodne...bolje mi je. Fino sam se iskupao, par oblaka na nebu i bazen, koji je u sklopu
Dakle, bolje sam. Ili nisam, kako se uzme. Ova epizoda u hitnoj otkrila neke stvari. To što igram tenis
I tako mislim o svemu, jutros, dok polako vježbam jutarnju gimnastiku i promatram disanje, uskladjujem
Odnekud mi došao u misli Bisi, prijatelj iz Banjaluke. Slike koje se pojaviše, preplaviše mi svijest, što je
Ono što nikad nije bilo upitno, to je da smo jedan drugom bili posebno važni.
Jutros dok vježbam, shvatim kako ga više ne volim, kako je moje strpljenje prema njemu iscurilo, a interes
I sve je tako jasno ovog jutra dok završavam vježbanje, doručkujem i spremam biciklo i teniski reket.
I dok plačem i prilazim terenima, Greg je vec tamo spreman za igru. Počinjemo igru, a naš običaj da ne
Parkić u kom igram tenis, mali je i simpatičan, dva terena okružena drvećem i ja sjedam na klupu u hladu i
I kažem mu što mislih jutros, pričam mu o svom intenzivnom doživljaju tuge i žalosti za propuštenim, osjećaju
On jedno vrijeme sluša, al' ništa od empatije. Brzo ulijeće s pričom o tome kako sam mu pomagao, kako sam
Polako dolazim k miru, opuštam se. Radujem se plivanju.
Enver
nasmijani prozori
ćao čika Caja, evo Vam šaljem slike sa Izbora za Miss...sa malim zakašnjenjem...;)
pozzić za teta Vesnu !
Ori i Veka
treća s desna - gospođa Plamenka Stojić, glavni dizajner modne kuće 
,
tradicionalnog pokrovitelja izbora za miss Bosne i Hercegovine
gospođa Plamenka Stojić na istoj poziciji ali je iza nje sada gospodin Zoka Stojić, njen suprug
i direktor modne kuće , samo se između zadnje dvije uvalio neki ...
filip
R O R A
maca
RIO/Avant-Prog (Studio Album, 1985)
Avg: 5.00/5
from 1 ratings
Review by Sead Fetahagic
Special Collaborator
- First review of this album -
During the 1980s Marko Brecelj led an unconventional career of a solo artist. He used to play minimalist one-man show performances, accompanied by guitar or violin, with hilarious poetry recitals and stage acrobatics (burning his hair, singing from a wheelchair...). In 1985 he assembled a short- lived band (or rather: a project) called MARJANOV ČUDNI ZAJEC (Marjan's Strange Rabbit) who recorded a minor avant-rock masterpiece under the indicative title "Svinjam diamante" (Diamonds Before Swine). Album went unnoticed on the Yugoslav market due to poor distribution and obviously deliberate underground Lo-Fi approach. Brecelj's twisted sense of humour and absurd lyrics is best heard in the short miniaturist sketches performed live in front of small audience constantly bursting out in laugh. The opener "Vrba" (The Willow) contains nonsense quasi-translation mix of Slovene and German lines, while "Midnight" is a straightforward finger showed to the class of "Tovariši" (that is "the Comrades" - the Communist party aristocracy) backed by the sounds of pigs squeak and jazzy piano! "Beli Črnci" (The White Negroes) shows the band capable of delivering a true "a capella" in the vein of Negro spirituals, but still with a sort of distant echo of Zappa's doo-wop workings.
Along with Brecelj (described on the album cover as "the former rock star"), his long-time associate singer/songwriter Ivan Volarič Feo is also present and both were actually credited as "guests" on the album. Strange indeed, but when you start listening to other compositions, MARJANOV ČUDNI ZAJEC shows very good musical competencies, much greater than is commonly the case for usual backing bands. The members were: Leon Ukmar-guitar, Zlatko Bašič-bass, Taljub Lapajne-guitar, Robert Vatovec-keyboards and Marjan Medvešćak-drums (the bandleader from the title?).
Music is full of unusual and odd rhythm patterns provided by scratchy guitars, leading bass lines and occasional synths. Brecelj's voice is funny, exaggerated, aggressive, satirical, mocking, gentle, and cool all from one moment to another. Comparison with Frank Zappa cannot be avoided, but this music is related to many different styles - avant-gardist RIO approach, especially in strong political overtones like in "Jen, dva, tri" (One, Two, Three) satirising the JNA - Yugoslav People's Army - everyday life of involuntary soldiers, post-punk guitar and bass riffs as in "Ali slišite" (But Listen) and "Drugi, tretji" (The Second, The third), BULDOŽER-like psychedelia with disturbing vocals and jazz-manner played bass and piano in "Mamici za 1. November" (Dedicated to My Mama for 1st November), or spacey beat with odd time signature in "Jesenje haljine" (The Autumn Robes) invoking certain elements from Krautrock or even "Planet Gong" universe. "Svuda ljudi, svuda zastave" (People and Flags Everywhere) with its keyboards and synth flushes is even close to progressive rock. "Sexy Disco Hit" is one of Brecelj's best songs, in which Zappa meets TALKING HEADS or PERE UBU, having one of the most fervent spits into the face of popular dance culture. And it is really seducing, hypnotic, danceable and funky!
"Majmuni" (The Monkeys) is the electric version of the angst-filled protest song against Yugoslav rock dinosaurs BIJELO DUGME, previously recorded on the acoustic EP "Parada" in 1981. "Stonesi spoznajo moje stare starše" is previously unreleased old acoustic track in a folksy singer/songwriter style, presumably written in 1970s. The same version appears on the CD re-release of debut album "Cocktail".
This fine, excellent, funny, serious, obnoxious, ridiculing, mesmerising piece of unconventional rock music ends on another absurd poetry note in the closing 20 seconds "Smrt" - "Death is without colour, taste or smell/Death does not have acid-base reaction/Death is an isolator/Death does not show any signs of life"!
Wow! What to say - if you are into avant-garde music, poetry or art in general, get this album!
P.A. RATING: 5/5
 (Warning: only 1 rating) |
Studio Album, released in 1985 1. Vrba |
nasmijani prozori
Dubravko - Dube Pavlišin : UMORNI ROKER
Ekrem, Bartl, Lari, Frenki
Dragi Caja,
kao što sam bio obećao, dopunjujem svoj kratki raport o prelasku Atlantika jedrilicom,
ovim lijepim snimcima. Nadam se da će se bar nekome dopasti atmosfera oko Azora i na
samim Azorima, pa i ponukati još nekoga od naših na sličnu putešestviju.Vjeruj mi, Jadran
i Mediteran su daleko zahtjevniji za plovidbu od Atlantika. Sutra bih sve ponovio...
Puno pozdrava sa suvog, iz tople Banjaluke, od kap. Želje.
Na snimkama su: prilaz otoku Fajal, na kojem je luka Horta, odakle turisti polaze na
posmatranje kitova.Tu je i čuvena Marina, u kojoj svaki brod, svaka posada ostavlja za
sobom sliku, kao dio istorije jedriličarstva preko Atlantika.Tu je i čuveni Cafe "Sport",
kojeg je osnovao "Peter" Jose Azevedo, čija porodica i danas njeguje tradiciju okupljanja
svih jedriličara svijeta, koji uspješno preplove Atlantik.Svi tu ostavljaju trag, dio sebe i svog
broda, jer-vjeruje se-ko od jedriličara to ne učini, neće sretno doploviti do krajnjeg odredišta.
Tako danas, u Marini Horta i kafeu "Sport" stoji i slika SY "Vagabundo", sa imenima posade:
cptn. Želimir Šaric i cptn.Ted Tusek - Atlantic crossing 01.-23. june 2008.!
nasmijani prozori
HAVANA
by Vladana
Ova priča sigurno će se razlikovati od onih koje sam ja slušala, a koje su i mnogi od vas slušali o Kubi. “To je narod koji samo igra i pjeva….raj na zemlji…” Meni se nije dogodio taj narod. Meni se dogodila tuga, pomiješana sa još nečim u stomaku a uznemirena silnom prirodnom ljepotom, čudesno zelenim morem i savršenim okusom ananasa.
Izvinite.
Elem, poletjesmo iz Beograda 21. maja, preko Amsterdama (BG-Amsterdam 2.5 h), sat vremena čekanja i let avionom holandske kompanije Martinair za Havanu 10.5 sati. U Havani -6 sati u odnosu na naše vrijeme. Smjestismo se u Hotel „Nacional“, izgrađen 1939. godine, a prije par godina renoviran. Laki Luciano je, kaže legenda, napravio hotel u namjeri da tu naprave Las Vegas. Dolazila zvučna imena, pilo se, pušilo i kockalo. I otelo se.
Prvo jutro, nakon uspješno savladane vremenske razlike, glanc-novim YUTONG autobusom kineske proizvodnje (samo za turiste), a u organizaciji domaće (treba li napomenuti državne) agencije Cubatour, krenusmo u razgledanje Havane. Prvo na Trg Revolucije gdje na zidu zgrade vidjesmo lik Che Gevare, zatim nedaleko spomenik Hose Martiju, ocu nacije... U centru grada veličanstvena zgrada nekadašnjeg parlamenta, sada muzej, a građena kao Bijela kuća, zatim prekrasna zgrada teatra kojoj bi pozavidjele mnoge metropole. Provezli smo se kroz prekrasnu široku aveniju nekadašnjih kolonijalističkih vila u kojoj su smještene ambasade i predstavništva stranih kompanija. Najreprezentativniji dio Havane i jedini u kome se kuće kreče i održavaju. Ambasada Srbije izgleda najskromnije. Legenda kaže da je nekadašnji ambasador Jugoslavije, kada je birao ambasadu, tražio da bude blizu mesnice i pijace.
Onda skrenusmo malo do ulica gdje žive Kubanci. Neokrečene zgrade još od revolucije, negdje i odvaljeni zidovi, obično prozori bez stakla i mnogo veša na prozorima.
Prije šetnje kroz njihovu „gospodsku“ i uže jezgro grada, upozoriše nas da čuvamo torbice. Uske ulice, po nešto se renovira jer je jedan dio grada stavljen pod zaštitu UNESCO-a, namještene bakice s tompusom za slikanje za koji pezos, po neka trgovina sa robom iz kapitalističkog svijeta, uglavnom nedostupna prosječnom kubancu.
Znate da kubanci hranu dobijaju kao sledovanje, ali imaju i prodavnice koje uglavnom ne liče na to što ta riječ nama podrazumijeva. Više kao neka magaza, ali neugledna, često zakovana drvenim letvama, a nudi uglavnom pasulj, pravljeni sapun, meso, rižu...
Predah smo napravili u kafani na krovu Hotela Ambus Mundo, gdje je, kako opet legenda kaže, u apartmanu 511 odsijedao Ernest Hemingvej. Odličan koktel „mohito“, kubanski muzičari i turisti u potrazi za kubancima koji igraju i pjevaju.I zaplesalo se i zakitila se muzika. Pogled na neokrečenu Havanu bio nam je u tom trenutku manje bitan.
Sljedeći dan uputismo se na izlet Pinar del Rio-dolina Vinjales. Putovanje je auto-pistom, na kojoj nema gužve kao što je uobičajeno na ovakvim saobraćajnicama. Razlog je jednostavan: do nedavno nije bilo dozvoljeno kupovati automobile, a sada kada to jeste, rijetki stanovnici Kube to sebi mogu i priuštiti. Na početku priče pomenuh da smo se mi vozili u glanc-novim autobusima, te vozeći se ka pomenutoj destinaciji zamalo zanijemih kada kroz prozor ugledah nekakav kamion iz ko zna kojeg doba, kako u prikolici prevozi ljude. Međugradski saobraćaj.
U prikolici niko nije igrao niti pjevao.
Onda se našem YUTONG-u malo uznedalo sa gasom, pa vozač pozva radio vezom bazu i baza reče da stanemo i sačekamo drugi autobus. Tako mi siđosmo sa auto-piste i zabasasmo u provinciju gdje turisti rijetko odlaze. A u nekom malom mjestu, vašar. Majko mila. Sirotinja neopjevana. Prase nacionalno jelo. Ukusno, crveno, othranjeno na palminim plodovima. Tu me muka i tuga savlada. Sjetih se i svih muka ex-jugoslovenskih.
Ostatak dana i nastavak putovanja klasično turistički. Indijanska pećina, nekakav praistorijski mural, dolina Vinjales jako simpatična...sa malim slatkim kućicama a ispred svake kućice par stolica za ljuljanje.
Sutradan obiđosmo Hemingvejevu kuću, na prekrasnom ranču sa čudesno lijepom prirodom, cvjetovima jarkih boja. Kažu da je baš na tom mjestu napisao „Starac i more“.
Imao 4 žene. I nekoliko djece koje nije puštao u svoju kuću, već im je u blizini sagradio jednu drvenu. Tako kažu.
Nakon toga uputili smo se u Varadero. Turistički raj, sa fantastičnim geto-all inclusive hotelima. Najela sam se najljepšeg ananasa. I poželjela svoje kuće. Jako.
DAN REPUBLIKE
čanak
Prvi juli je dan naše nove republike - Dan Kanade.
Centralna proslava ogranka UZBLUZ bila u Torontu, uz "Igre bez granica".
Pobjednici po kategorijama:
1. Osmijeha ( pobjednice s lijeva Jasna, Slavica, Biljana, Ljilja, Tonka)
2. Pripitomljavanje divlje aždahe ( Pobjednik Željko B., pomagali Ljilja, Biljana, Jarmen)
5. Brzom ispijanju Nektara pod vodom ( Pobjednik Jarmen)
3. Stereo miješanju pića ( Nadmoćni pobjednik Muris)
4. Krke - jake (Najizdržljiviji Čanak)
8. Banjalučki ćevap (na sarajevski način) aranžman ( Zlaja)
dječije pozorište
nasmijani prozori
Prvi video sa zadnje svirke (tradicionalna serija koncerata "Jazz in Sarnen" gdje vec osmu
godinu zaredom nastupaju poznati Jazz-Bandovi iz Svicarske):
Idu i ostali.
Vozdra!
banjalučki posteri
Mario
sa LOLOM
nasmijani prozori
Tokyo 2008.
modni hit sezone - NASLIKANE SUKNJE
R I B A R
Korak iza, na kamenom nasipu što ga Ale od Hilmijine kafane zabi do trećine širine Vrbasa, sa kišobranom u ruci stoji Amira, žena mu, na samom rubu on, zabacuje.
Tad sam posumnjao da u tom sportu mora postojati nešto krupnije od puste količine ulovljene ribe, ili njene trofejne vrijednosti.
U svojim praktičnim pokušajima spoznavanja tajne nisam dobacio daleko.
Nekoliko puta sam pecao, ali - sem nešto zekica, nikad ništa i ulovio, da bih mogao ispravno cijeniti.
Draško je u gradu vidjen zubar, ništa manje ozbiljan ribar.
U mog Igora bio pokvaren kutnjak godinama.
Često ga je patio, pa on onda na njega kalodont, rakiju ili već štagod.
Samo da ne ide zubaru. Nagovaranja,
I ja sam, kao dijete, bio takav.
Stisne ga tako jedne subote, prenese se na nedjelju, pa kako ništa nije pomagalo – popusti.
Sjetim se Draška.
Zagazamo, na Maltu, zateknemo ga.
Sidjemo u ordinaciju, on kaže da ću mu morati asistirati.
Koji ne voli ići zubaru jednako ne voli njihov rad ni gledati.
Ali Igor, pa moraš.
Daa mu injekciju i nakon desetak minuta, zub majstorski izvadi. Ni lecnuo se nije, Igor, ja mu ozada držao glavu.
Jos malo popričali, dok se pacijent u stolici odmarao, pa zatrazim da platim.
‘Ništa’, reče.
Kako mi nismo bili baš tako, na ‘ništa’, ja se usprotivim.
‘Princip’- kaže on.‘Ne važi samo za tebe, nego svakoga. Zube vadim džaba.’
Na moj teleći, obrazloži:
‘Niko ne voli da mu se vadi zub. Do trenutka konačne odluke, da se izvadi, obično se ljudi dobro napate.
Onda im se za to valja još i zavaliti.
Mene injekcija košta sitnicu, zadovoljstvo što sam nekog riješio jada bude veliko, a pacijenti cijene, pa kasnije dodju i na ostale zubne radove.’
Dopadne mi se njegovo razmišljanje, pa kad sam još po gradu upratio neke ljude sa majstorski uradjenim zubima - njegove proizvodnje, odlučim da ih uradi i meni.
Na našem narednom slučajnom susretu svoju želju izrazim, on odmah zakaže koji dan i kad da do njega dodjem.
U urečeno vrijeme se pojavim, njega nema.
‘Uribi’, obavijesti me na vratima njegov otac.
Nakon nekoliko ga sretnem.
Izvini se i kaže da je najbolje da ga, prije nego podjem, nazovem, pa mi daa novi termin.
Ja onda nazovem, pred taj novi termin.
Javi se, kaže ‘dodji zasat’.
Za sat ja tamo, otvori stari, kaže ’otiš’o u ribu’.
Sretnem ja njega ponove.
‘Došli po mene. Sana.’- opravda.
Novi termin, nazovem, on - ‘Dolazi!’
Brzo, pred kuću, nema njegovog auta. Nisam ni pozvonio.
Na promociji ‘uzBLuz’, u oktobru 2005-te mi pridje Amela, njegova supruga.
U ruci knjiga, moli da je potpišem njenom bratu Jarmenu. Ide ga posjetiti u Kanadu, pa da mu ponese.
Napišem nešto prigodno, potpiše zajednički haver Koki. Svi u smijeh.
Amela sa nama jos minutu očekala, pa se vrati mjestu gdje je stajala.
U prolazu kraj njenog društva, kasnije, zapazim da nema Draška, pa za njega zapitam.
‘Uribi’, zavrati ona nasmijano.
Amela i brat (rodjeni) by Čanak
Djani Lari
nasmijani prozori
ĆENANOVIĆ
Meni se čini da nikada bolje nisu radili.
Ima robe ko na zapadu a realno brate i jeftinije.
Modrenih ražnjeva sa motorima i okretom i bez okrete.
Vidio sam, poručuje Alija Demirlija da prodaje oklagije, ćakije i belagije.
Kaže da nejma veresije.
Sjedi se pored pultova, kava se pije na svakom koraku, ponekad se šibce zavrte, malo i Trojan.
Sara Mara traži podstanara.
Ne mora se ni zipati, ko i mi što smo radili, dok smo djeca bili, a nema ni dvanestog kolosjeka i stare firme ‘Novi život’,
ni starih drotova, istovaranja ćumura po cijeli dan ili kamene soli i koksa, ni kamenog kvarca od Makedonije.
Ako se pije na golo grlo, pa zafali za podmazati nešto, trzne se mobilnim telefonom obližnja aščinca ili picerija i čovjek je tuji, za tili čas.
Meza, ćevapi šiš, krpice, bumbar, sve je tuji i salata, po želji, samo penezi, pa bujrum.Čovjek i produkti stignu ko mile oči i dok ne trepneš.
Fino je i zasvirati i zapjevati, ali i za pojas zaditi, dobar dan.
Tako i mi prvu noć u kafiću pokojnog Škrbe, njegovog sina Vanje simpatičnog, sestre Tanje i majke im Sajme.
Pindjo, Sreja, Brane P., Ćera, Mujo R. Major, Vojo S. i drugi, bilo plaho teferičli.
Kancone, blues, evergreen, malo jazza i prepoznate sevdalinke do nepunih četri ujutro.Uljuljivanje i spavanac, ko nekada, zvižduk u osam.
Valjalo je mom haveru Brani podraniti na pos’o, jebiga. Drugi dan, druga nafaka.Život je pokratak.
Mješalica za malter 300 maraka….’
Concert hall je bio pun, atmosfera odlična.
Vrlo bučno i vesello.
Pozdrav,
Taras of Thirrol
BALKANA
Balkana (izvorno: Balukana) je pravo mjesto za bijeg od asfalta, od betona i balkona, od pakla banjalučkog ljeta...
Balkana je mjesto gdje krošnje zamjenjuju suncobrane.
Zbog smaragdne boje vole je slikari.
Zbog duboke vode vole je plivači.
Zbog ribe vole je ribari.
Zbog tihe hladovine vole je urbani.
Zbog nedirnutog ambijenta vole je ruralni.
Zbog visoke trave vole je kosci.
Zbog šume vole je gljivari.
Zbog dobre bosanske kuhinje vole je gurmani.
Zbog blizine i daljine vole je đaci.
Vole je rokeri, vole je blogeri.
Na kraju školske godine vole je i profesori...
ekologija i estetika
dva jezera - desno veliko, lijevo malo
Tokyo 2008.
JESEN - ZIMA
FREE - all right now
Navigator
Dragi moji Banjalučani!
Nakon 23 dana jedrenja, od čega 3 "burna" stajanja u totalnoj bonaci, Atlantik je odlučio
da više ne testira živce, već da dozvoli uspješno uplovljavanje u Hortu na otoku Fajal, na Azorima!
Sve je prošlo kako treba, SY "Vagabundo" je čuvao svoju posadu i uspješno je proveo kroz čak
dvije oluje od 30 čvorova, negdje na sredini okeana. Utisci su izvanredni, sada predstoji rad na filmskoj
montaži materijala, pa će valjda i film svjedočiti o ovom prelasku i ispunjenju sna jednog Banjalučanina.
Kada budu stigle fotke, biće koja i za vas.
Puno pozdrava i - dobar vjetar svima vama po bijelom svijetu.
Kapetan, Željko Šarić, Yacht Master.
na odmoru u Banjaluci
Amra i Adem Slipac
nasmijani prozori
ŠERBEDŽIJA - imam pjesmu za tebe
brćkanje u Boriku
Mario
nasmijani prozori
muzika i riječi - Rafael Krašovec
aranžman i produkcija - Zoran Todorović
produkcija vokala - Caja Bašić
audio zapis napravljen u studiju Firles, L.A.
video sniman na Beverli Hilsu, Santa Monici i pustinji Nevada
glavni kamerman - Suki
generalni sponzor -
M A J A T A T I Ć I R A D E Š E R B E D Ž I J A
kliknuti, zbog visoke rezolucije slike spota sačekati dva - tri minuta (buffering)