Na vaš blog sam se već jednom javio iz Banjaluke.

        Sada vam šaljem sliku iz Muskata, glavnog grada Omana na kojoj sam ja sa svojim drugom Naserom.

        Nadam se da vam se dopadaju naše originalne nošnje iz Omana.

        Pozdravlja vas Ogi

        

          Kadić, Valenta ;

        

        

         Imal išta ljepše, neg se spustit ovom ulicom u neko nedoba tj. u pravo doba.

         Poranit il zakasnit. Zavisno od situacije. Ko bio, vidio i osjetio, zna šta kazujem.

         Čak i kaldrma drugačije zvuči. Ne čuje se.

         Kum B. 

‏        

           M i r n a

        

        

         STOJIĆI : Veliki pozdrav fanovima sajta UZ BLUZ sa Madonninog koncerta na Ušću :)
        

          Sinsinati, Enver ;

        

        

         B o c o : + 36

        

        

          Mario : i ove godine Petru Kočiću u čast

        

          M.I.

        

        

         Aidauhalvi(ponovo)

         

        

         Tu sam Bašići, Cajiću, voli vas Singić‏. Pozdrav iz Banjaluke, sa legendarnim profesorom Cincom.

        

        

         Vlada : Prvo će svirati pobjednici Guče...nekoliko orkestara, a onda Brega sa svojima ;

        

        

         Bašič, Volarič ;

        

        

        Vojko, Kid, Vojo ;

        

          Emir i Štefanac u tezgi ;

         

          

        Z l a t k o  Š t e f a n a c  kao Popiva u predstavi Dundo Maroje

         Bog Caja,

         Evo nabasah na par slika mog pokojnog tate pa ti jednu šaljem čisto

         informativno a poslat ću ti i par slika sa gostovanja banjalučkog gradskog

         orkestra u Bregenzu.

 

           Pozdrav od Nade i Stefa

        

        

         Sladjana Zrnić i orkestar maestra Žike ; 

        

          

         Subotom ujutro je nešto mirnije nego radnim danima, ali još uvijek življe
         nego nedjeljom.
         Kad sam bila malo manja nego sada, često se dešavalo da fontana ispred
         nekadašnjeg Doma JNA, sada Narodne skupstine RS "ne radi" i to me
         činilo jako tužnom. Na radost sličnima meni, ima vode.
         U Parkiću je mini-sajam knjiga, radi se toplovod do Hotela Bosna. Radovi
         malo narušavaju gušt sjedenja u najljepšoj i ponovo najposjećenijoj bašti u
         Banjaluci. Bašta Hotela Bosna...desno je Drug Crni, lijevo Drug Smedji...Mr
         Black i Mr Brown. Preko puta subotom dolaze svatovi...Na Tržnici svjež
         zubatac, 42 marke kilogram. Nije iz tova pa više no duplo skuplji od orade i
         brancina.
         Krošnje drveća su već počele mijenjati boju, polako i tiho dolazi jesen.

         Vladana

         
         zubatac je unutra lijevo, drugi red desno ;

        

        

         Slučajni susret na fešti u Bilicama smo pretvorile u malu proslavu 'stogodišnjice' velike mature.
         Žuta - Murisa, ja pa Ceca.
         Svir'o Jole.

        

        

         Kum Goca uspješno svladao situaciju zvanu "50 godina mi je tek".

         Bila žurka. Dobra. Puno zvanica i puuuuno tekućina i čvrstih momenata, sira svakojakog

         und roštilja, čak i ćevapa, napravljenih drito na licinom mjestu! Ihaj, sam nam je falio somun,

         onaj naš, BL registracije, mirišljavi i mekan (bakin somun, mek ko dekin, he, he, he).

         Da se zna, ono je pravi saobraćajni znak, uslužno dodijeljen and pozajmljen na uredan revers

         od holandske niskogradnje za jubilarni rođendanski hepening. Kolko smo čuli od nadležnih,

         nikom nije falio tih par dana.                                                                                                        Brane 

        

         

         Esma Umićević, Brana Domazet - Krnetić, Baisa Talić - Domazet, Zoka i Drago Domazet ;

        

           L u k a    B a n

        

         J e b a  definicija by izvjesni  Zlatko Bašić Caja

        

        

         Vladana : detalj iz Venecije

        

        

         maca - moja  ulična lampa se seli u muzej dizajna - röhsska museet göteborg

        

        

         T A N K E R

        

         

         T A N K E R   2.

        

         Vladimir Balvanović (1930 - 1970) -  RAZGOVORI SA ŽAKOM

        KOKOŠ ILI JAJE

  Ž. - Šta je prije poslalo: kokoš ili jaje?

  V. - Mrak ili svjetlost?

  Ž. - Ubica ili žrtva?

  V. - Toplo ili hladno?

  Ž. - Svemir ili ništavilo?

  V. - Visoko ili nisko?

  Ž. - Bog ili đavo?

  V. - Ružno ili lijepo?

  Ž. - Mudrost ili glupost?

  V. - Život ili smrt?

  Ž. - Slatko ili gorko?

  V. - Duh ili materija?

  Ž. - Lijevo ili desno?

  V. - Gore ili dole?

  Ž. - Slovo ili riječ?

  V. - Beskonačno ili konačno?

  Ž. - Akcija ili reakcija?

  V. - Dobro ili zlo?

  Ž. - Crno ili bijelo?

  V. - Komplikovano ili jednostavno?

  Ž. - Istina ili laž?

  V. - Kad smo već kod istine ili laži, da vam ispri­čam nešto što se desilo sa Fransoaz,

  kad je imala sedam godina. Jadnog dana dolazi ona učiteljici i ispriča joj jednu laž. 

  Ne baš veliku, ali ipak - čistu laž. Učiteljica joj, naravno, povjeruje i, sada, za malu

  djevojčicu počinju sve muke svijeta. Ako je moguće povjerovati laži kao što se vjeruje

  istini, gdje je onda istina? Kada mi se ne ide u školu pa kad izmislim da me boli glava,

  mada me ne boli glava, povjerovat će mi se, ali kako ću ja moći povje­rovati nekom kad

  kaže da ga boli glava kad ga možda ne boli glava? Kako povjerovati ovo ili ono, kad je

  to možda ono ili ovo? Malo - pomalo ta pitanja postaju opsesija koja traje godinama i

  koja se, jednog lijepog dana, završava nervnim slomom.

  Ž. - Istinita ili lažna priča?

  V. - Ko bi to znao?! U svakom slučaju, u svojoj dvadeset i drugoj godini, Fransoaz izabire.

  Pronalazi svoju vjeru, određujući se izvjesnim moralnim kategorijama, i tako izmiče strašnoj

  dilemi koju pred nas postavlja svako pitanje.

  Ž.  - Pobjeda ili poraz?

  V. - Prihvatanje ili odbijanje?

  Ž.  - Stvarno, šta je prije postalo:  kokoš ali jaje?

  V. - Istina ili laž?

         (autor je davno maturirao na banjalučkoj Realci)

         Mario

        

         morske slije Jagode Matavulj

        

         pogled ulijevo

        

         pogled udesno dok pijem jutarnju kafu

        

         ribe ima

        

         moj bade-kamen

        

         život kroz pet boca

          gago

        

          E n v e r

         Nocas sam se dobro ispavao. Ujutro se probudio lagan i odmoran.Vani predivno, cisto nebo, toplo, ali ne prevruce. Fina tisina, na satu sedmica, bas kako treba. Onda shvatim zasto je sve tako potaman. Pa nju sam sanjao. Jako smo se smijali u snu.Sad se sjecam, toliko smo se jako smijali da me probudilo. Bio kratko budan, samo da konstatiram sto mi u zivotu fali, sto mi treba, smijati se s njom. Eto rjesenja. Kako se tog ranije nisam sjetio.
A ona danas stize. Bosna, Minhen, Londaon, Chicago, pa je tu. Navala radosti u meni, zivot me zapljusnu svojom energijom.
I lagano gimnasticiram, svjestan punine, zadovoljstva, mira i lakoce. Sjecam se prosle godine, njenog dolaska, pa pretprosle...kako sam samo ludio, isao joj kuci, nudio se da je docekam na aerodromu, izgarao da je vidim, grlio pri susretu...
Jutros, nista. Preplavljuje me radost i zelja. Zna da ne radim danas i zna da bih bio sretan docekati je. Svrbe me prsti da to i pokazem i poguram. Znam da necu. Cekacu. Entuzijastican, otvoren i radostan. Zeljan. Pun energije. Jer ona zna. I ja znam da ona zna. Nakon toliko godina, morala je nauciti. Na njoj je.
Je li ovo stanje  kom sam, ono sto zelim, je li to ono za cim tragam sve ove godine? Ljubav koja ce nadjacati zelju. Toplina koja ce pobijediti pozudu. Radost davanja drugom prostora. Ona ima slobodu da odluci sto zeli, a ja osjecam tu slobodu u sebi, prihvacam je potpuno i osjecam je kao trenutak koji razdvaja brigu za drugoga od sebicne strasti.
Kako sam samo miran, uravnotezen i lak. Kako je sunce pitomo, nebo plavo, a zvuci koji dolaze izvana bas kakvi trebaju biti. Vrijeme tece odmjereno i u ritmu, toliko pravilno, da raduje nacinom slaganja trenutaka...znam ko sam i znam sto mi je vazno.
Dobro, ne zavaravam se ja. Nisam ja dostigao prosvjetljenje i konacno oslobodjenje. Nije se sve razjasnilo i poslagalo da k nirvani vodi i zadnjem smirenju. Nismo uletili u ravnotezu koju sumnja ne moze naceti niti misao vise ne moze pokvatiti . Ali sam u trenutku koji odmara, uljepsava, hrani i raduje.
Ma znam ja da ce misli uznemiravacice pristici, pitanja tvrda i teska tamniti vidokrug i stvarati vijke u stomaku...ali i s tim se mozemo uciti nositi...
Mislim ja nekad o tome sto bi bilo da je bilo. Slike drugacijih oblika zivota, uspjesi i postignuca u vanjskom svijetu, kao zamjena za opsesivno bavljenje Njome i unutrasnji zivot svih ovih godina. Traganje za tajnom ljubavi. Ma jeste, ova prica je veca od nje. Veca je od oboje nas. I cilj mi postaje jasniji, barem malo.
Tragati za stanjem tihe, iskrene ljubavi, ljubavi koja umiruje i uci prihvacanju, a ne ljubavi koja raspamecuje, mobilizira i tjera na borbu. Ljubavi koja se ne boji ravnoteze pa makar se ravnoteza sastojala od pokreta odlaska, udaljavanja i razdvajanja. Ljubav neunistivog postojanja iza privida, otkriti da je ljubav mjesto gdje se osobna patologija susrece sa spiritualnim...opa, krenuh u pizdarije i maglu...ma znam ja o cemu govorim...
A ona? Ona ce valjda uvijek biti tu, spremna da bude sa mnom i uziva u mojoj energiji, ljubavi i divljenju. I odlaziti, brzo i naglo, kao toliko puta do sada, cim se snaga mog divljenja pocne gubiti, makar na trenutak...a gubice se uvijek, jer ljubav zivi u ritmu srca, a ona se na ritam srca jos nije privikla. Ne prihvaca ona da postoji vrijeme plime i vrijeme osjeke, vrijeme privlacenja i vrijeme smirenja, vrijeme divljenja i vrijeme razocarenja, da je sve dio realnog odnosa, tome se ona jos uci. Sa mnom, ali i s drugima. I zato se ja ponekad osjecam centar njenog zivota, a ponekad zaboravljena proslost. I ucim se da se ne topim u prvom i umirem u drugom. Ili se sve radi samo o meni, o mojim mislima o sebi samom. Jer znamo da jedina ljubav dugo traje, koju sebi dajemo, jedino postovanje drzi glavu iznad vode koje u sebi osjecamo, da nas niko ne moze razumjeti kao sto imamo sansu da sebe sami shvatimo.
I zato uzivam u ovom jutru, zato volim ovo sada, jer nemam potrebu da ga zadrzim, cuvam nedodirljivog. Pocinjem da vjerujem da i ako ga izgubim, vratice se taj trenutak, sve cemo bolje prepoznavati jedan drugog i lakse se nalaziti.

I to je jedino sto imam i sto cu ikad imati.

        

           P i k a  M.

         'Divlji su otjerali pitome

          i donijeli jednakost'

        

        

         Caja vozdra, na brzinu, jer hoću da što prije čuješ pjesmu dvadesetogodišnje Hane, kćerke mojih prijatelja

         banjalučana, Snježane i Suada Bajrića. Mislim da se radi o talentovanoj djevojci.

         Studira film i muziku na univerzitetu u Otavi, tečno govori i pjeva na engleskom i francuskom. Poslušaj pjesmu,

         njen autorski rad, iako snimka tehnički ne zadovoljava, jer je snimljena na laptop.

         Meni se svidja tekst, ritam, melodija i njena interpretacija. Slatko i pitko.

         Toliko od mene, od tebe očekujem stučno mišljenje i savjet. 

            pozdrav, Čanak.
            

        

         Pega : Los Chairos Lakers 1991.

        

         vrtoglavica u Amsterdamu II

          'A' - strana

         Fala na pitanju, coffee shopovi šljakaju i dalje uredno.

           Ljubazni ober : Za ovdje ili ćete ponijeti? Zapakuj brale,

           u žurbi smo! Halo Bing, kako brat? Cijena? Ma sitnica.

           Joints a la Carte na izvol'te! Ah da, punoljetnost i pored

           sijedih u glavi, dokazašmo vrlo krupnom čamugi na ulazu

           ličnijem kartama. Mora da je flipnuo kad je vidio onu moju

           BeHa tipe. Sve u svemu fasunga uredno kupljena i u radosti,

           opušteno potrošena.

          Goca & Brane.

           'B'

        

        

         vrtoglavica u Amsterdamu III : V o j k o   S a v i ć  u  Crvenom distriktu