c
prof. Biljana

Pirgo

 P i k a  M.

okupljeni narod obièno iznevjeri
povjerenje vlasti

   Višnja



  lesu : Zdenko - 'Radio'

Luka Ban : V A L E N T I N O V O

  Alma

u t o p l j i v a n j e  u  M o n e t u ;




Č i č a k - V R E L O




  LJ.M.
  Preporuka u posljednjem Orfeju, listu banjalučke Gimnazije

c
Plama

Večeras bila premijera, a Zaga i ja sinoć gledale pretpremijeru. Nasmijale se do suza.
Jutros čula tužnu vijest. Do suza. Tako to valjda ide.
p.s. nisam puno zagledala po publici. Iza mene sjedio Boris Momento 2. Uvijek me sjeti na Adriana.

Ljubac od Vladane.

c
Zorka


  H e m p l a



  D r a š k o

m
mm: pjesnik Boco čeka osmicu ;

s
s u l e : Željo Plamenac, Ike Turner;


c
Rada Kecman ;



Ljevar






Ajša



N e š o

mm
prof. D ž e m a l

TRI ŠKOLSKA DRUGA - Vesna, Žarko, Enver ;

a.
A d i s ;



Sena Softić ;

mm : Bogdanović Željo ;

  + =  u ovom gradu (kliki)

Vanja i njen sin Dima ;

M i r o

   Mira

Cikla

  Milena

  
E n v e r

Dobro sam ovih dana. Posebno zadnje dvije sedmice, nekako mi sve ide lako. Ne znam zasto, ali rame mi
dobro pa vjezbam utege svaki dan, malo ping ponga, bicikl svaki beskisni dan. Nesto se cita, pomalo pise.
S Teom interakcija skoro nikakvih. Otkad sam poceo smanjivati asikovanje s cijelom porodicom, razmislja
juci da se odnos nikad nece razviti ako je stalno okruzena svojima, ona ustuknula. Ja tvrodglavo hocu otvo
renije i slobodnije, ona odlucna da prekine sve ako nije po njenom. Zadnji put me nazvala u avgustu. Ja nju
zovnem jednom u dvije, tri sedmice.
Ona se uglavnom i ne javi. Svratio tamo prije dva tjedna, naletio na dorucak, poslije razgovarali onako neu
tralno, lagano. Ipak, mislim na nju svaki dan. Danas mislim o tome kako me je ova prica vjerojatno emotiv
no oslobodila, barem malo. Moj intelektualizam ustuknuo pred naletom intenzivnih dozivljaja. Zelim vjerova
ti da je moja emocionalna zakocenost malkice popustila kroz pritiske ove price. Najcesce ne mislim o njoj
nista vazno ni dramaticno, onako. Prezivam staru hranu.Rado bih se selio iz ovog grada, ali mi trazenje po
sla u Kaliforniji, sto je moja zeljena destinacija, bas ne ide.Trebalo bi upornije sjediti na internetu i tragati.
Rekoh Tei u zadnjem vidjenju da razmisljam o selidbi. Nekoliko dana kasnije, snaha mi rece da i Tea i nje
ni sad razmisljaju o selidbi u Chicago. Slucajan tajming? Ne znam, ne mogu znati. Znam jedino da me taj
dan preplavila tuga. Eto i konacnog rastanka. Ipak, tuga je dokaz da se odvajam od nje s ljubavlju, a ne
zaboravom, tjesim se.Danas sam posebno dobro raspolozen, zavrsavam radni dan, imam slobodan dan
viska i uzimam ga sutra, tako da cetiri dana ne radim. LJepota! Dolazim kuci, jedem, pa na biciklo, na
povratku, zove Jaca, svraca na film. Stavljam Dersu Uzala u DVD, ali vidimo da je na TV upravo krenuo
neki spijunski film. Ostavljamo Dersu za petak i mi hipnotisani odgledasmo klasicno zanimljiv iako stereo
tipan film. Poceli smo pricati, pijemo pivo i ona ce, nekako oklijevajuci. Znas, prije nego sam krenula,
chatala sam malo s Dariom. Pitam ga sto radi, a on kaze, evo, dosao s posla, pa sad cekam Teu da me
nazove, da vidimo sto cemo raditi.Jedna nanosekunda je potrebna da se od covjek pretvori u vrelu loptu.
Poliven kljucalom vodom, pokusavam doci do daha, gledam kako noge pocinju trnuti, a vrucinu zamjenjuje
hladnoca.E jebi ga, znala sam, nisam ti to trebala reci, podje Jaca, siroko otvorenih ociju. Palo mi je na
pamet da ti to ne kazem, ali opet, kazem sebi, nije li vrijeme da mogu slobodno da o tome pricam, sve to
predugo traje.Ja sjedim, jos imam i potrebu da je tjesim. Pokusavam joj reci da ne znam da li je dobro ili
ne sto je to spomenula. I sam sve ove godine izbjegavam rjesavati problem bjezanjem i zaboravom, ali
izgleda da jos tragam za nacinom da drugacije zavrsim tu pricu.I dok ona govori kako sam se totalno promi
jenio, kako izgledam nikakav, ja odjednom registriram neku navalu smijeha u sebi. Jebote, pa kad cu ja biti
u stanju pustiti bol da slobodno prodje mojim tijelom?Jaca kao da ima potrebu ubijediti me u ono sto i sam
znam. Govori o tome kako sam totalno sjeban, kako se necu oporaviti danima, kako je najgore sto i ona i
ja znamo ko je Dario, da je Tea nasla samo novu igracku i da joj on ne moze nista znaciti. Mi to i ne moze
mo sa sigurnoscu znati, ali ono sto znam je da su mene jace ubijale njene bezazlene price nego one koje su
izgledale ozbiljno. Podsjecam je da ovo i nije prica o Tei, nego o mojim ranim radovima.Malo smo zasutili,
a nju onda podje brinuti nesto drugo. Boji se da cu ja sad o ovome sa Teom. Boji se da ce Dario saznati
da je prenijela sto je cula. Ja je tjesim, objasnjavam joj da u mom trenutnom odnosu s Teom nema ni malo
prostora za takve razgovore. Ni zelje.Malo je umirena, gleda me, a ja, odjednom iscrpljen i smrznut, sjedim
zbunjen. Jos malo tako sjedimo, sutimo, ja se uzalud pokusavam povratiti, ona odlazi.Vrtim kanale po TV,
pa se malo premecem po podu, stoj na glavi, sklekovi, nista me se ne hvata. Sjedam za kompjuter, otvaram
i citam jedan fajl, drugi, treci, paznju ne gubim, jer je ionako mrtva.
Kao i ostatak tijela.Zijevam, ali pospanosti niotkuda.Konacno, u pola dva, idem u krevet.Ne sjecam se slika,
ne sjecam se misli, ali znam da tesko zaspah.Budim se pet, sest puta.Cesto pisanje je moja omiljena somatika.
Sanjam Teu.Prica sa svojom sestrom o parama koje im trebaju za neki put.Ja, u bolu rastanka, stavljam ruku
na njeno rame. Iznenadjen sam sto me ne odguruje. Onda shvatim, to je zato sto joj je totalno svejedno.
Onda sanjam Daria. Radi u nekom ducanu, iza pulta je, tuzan oko Tee. Ja ga tjesim. Ako nadjes ljubav u
svom srcu, osvojio si ljubav, kazem. Hoces li to ponoviti jos jednom, pita.
Toliko o snovima, ostali su bili kosmarni i nerazumljivi.Izmedju snova, potpuna razbudjenost.Lezim u krevetu,
disem duboko, radim relaksaciju, uspavljujem se, ali san ne traje dugo. Cekam jutro. Stalno mi je hladno.
Moj pokrivac, koji mi stvara toplu ugodu i za mnogo hladnijih noci, ovaj put nedovoljan. Umatam se u njega,
mijenjam polozaj,nista ne pomaze.U jednom trenutku vadim obe ruke ispod pokrivaca, pruzam ih da izmje-
rim koliko je zima. Nista ne osjetim. O kako sam glup, pa meni je ledeno od hladnoce vlastite misli!
Pred zoru hvatam jos jedan san i ustajem prije osam. Osjecam olaksanje pred jutarnju gimnastiku.
Pocinjem se savijati, misici gibki. Jebi ga, to znaci da nisam uhvatio vise od dva, tri sata spavanja.



mm

Braco Pavlišin

 
  Tefa, Emir, Brane Valenta ;