c' est la vie  EL&P

           moj drug

             Maja

           Većina onih koji su se bavili sportom ili ga pratili u Banjaluci nekada, sjetiće se Mome Dragišića.
Bio je poznatiji kao Momo Bezbi, ili Momo Hormon. Zašto ti nadimci, nikada nisam saznao, ili sam
zaboravio. Jedno vrijeme radio je u Rukometnom klubu, pa bio sekretar Košarkaskog kluba.
Neprestano na ili oko  "Stadiona sportskih igara". Uvijek sa cigaretom, najjačom mogućom Moravom,
spreman na svoj specifičan komentar. On je o mnogom stvarima u banjalučkom sportu, i ne samo
sportu,  imao 'drugačije" mišljenje, koje smo mi voljeli čuti. Često se nismo slagali u mišljenju, ali
uvijek je tu bilo nešto što je poticalo na razmišljanje. Momo je bio lik u banjalučkom miljeu, koji  je taj
milje, svojom specifičnošću,  upotpunjavao i činio bogatijim.
Nedavno je Momo izgubio obje noge. Živi na Gerijatriji.
Bivši banjalučki košarkaši, sada rasuti po Sjevenoj Americi, doznali su za Mominu sudbinu , skupili
skromnu pomoć, i donijeli mu pred Novu godinu.
Snimljeni klip je dokaz da je Momo, i pored zle sudbine i tragedije kroz koju prolazi, sačuvao svoj duh.

           Čanak 

           

             Goran Ć.

           kod Keme na Šibovima

           moj izbor    stand by me 

       Helsinki

           Sale Opača, Džim Maršal ;

             L. A.

           Zoran, Stivi, Boris ;

             Tea

              Čauš

     nova 80.

           marko brecelj : sexy disco hit

             Chardonnay,
vino za sladokusce, za ljubitelje arome i za sve one koji znaju uživati. Šta reći o ovom predivnom vinu?
Da je čisto? Da je vino koje nema neprijatan miris i okus? Da je vino u kome dominiraju voćne arome? 
Da je izbalansirano, da je postignuta harmoničnost svih elemenata?
Da ima najbolji Buke/aromu - najbolji miris vina u čaši?
Da ima najbolji finiš, krajnji okus vina, koji ostaje u ustima poslije gutljaja?
Da ima najbolje "tijelo"?  
Tijelo se izražava kao težina vina u ustima - direktan rezultat količine alkohola i ekstrakta grožđa u vinu.
Vino tako može biti lakog, srednjeg ili punog tijela.

O ovom vinu se najviše piše, najviše diskutuje, ono se najviše ocjenjuje.
Dominira među bijelim vinima i ako se pije, poslije njega se ne može piti ni jedno bijelo vino jer je, kako kažu
stručnjaci, delikatno ( nježno, fino, odlikuje se izbalansiranošću sastojaka), bogato (ističe se prije svega
dubinom voćnog ukusa i drugih ukusa u teksturi) i zaokruženo, tj. spremno za gustiranje i degustiranje.
 
Najbolje ga je piti kada je staro godinu do dvije.U tom periodu sva bijela vina daju najbolje rezultate. Što je ovo
vino mlađe to mu je boja svjetlija, a sa vremenom prelazi u zlatno žutu sa obrisima zelenkaste.Najbolje ga je
piti na temperaturi oko 12 stepeni C. Ako je slađe služi se hladnije, a ako vam se desi da vam je čaša orošena
znači da ste pretjerali i da je previše ohlađeno.
Generalno, bijela vina najbolje prijaju uz ribu, bijela mesa, lagane krem sireve. Ovo vino podjednako dobro ide
i uz kompletnu morsku hranu, paste, pršutu sa dinjama a i neka crvena mesa, koja nisu jako začinjena i
pikantna.
Za bocu dobrog Chardonnay-a treba izdvojiti između 5 i 15 EUR-a, zavisno od proizvođača, zemlje porijekla itd.
Kada birate ovo vino gledajta da je postotak alkohola minimalno 12% (nekom drugom prilikom ću reći zašto).
Čuvajte ga položenog i na konstantnoj temperaturi, koja ne bi trebala prelaziti 15 stepeni.
Jedno od mojih omiljenih vina je sjajno vino iz Makedonije, FONKO Chardonnay (J )
 
Uzdravlje!

                                                                Darko
          

           M A R K O V I Ć   V I O L E T A

           V I S   'P E P S I'   U   M.Z.   H I S E T A

           Vlado Marković, Koma, Đudura, Ežren, Braco, Zoran Stojić ;

           Idejni projekt

             Mario

           Kao veliki crveni gumeni čamac nasukan na Banjalučko polje izgleda najbolje ocijenjeni rad na izložbi

           radova za novi fudbalski stadion. Autor projekta je moskovsko-beogradski tim arhitekata.

           Nakon izvedbenog projekta i možda tri-čet’ri godišnje izgradnje Banjaluka će dobiti evropsku travu.

           Idejni projekt djeluje moćno, a još se ne zna da li će na otvaranju Borac igrati sa Arsenalom ili Krajinom.

         V E D A R   D A N

          Biljana

         Č A I R E

           Neba

         Amir i Ibro : n o s t a l g i j a

         E J   M A R I Š K A ,   M A R I Š K A

           Jagoda

         Gradiška : moj brat Jovo

          K A O   J O K A   B E Z   L A N E

                Draško, bez Slađana

          Vlado Marković : ordinary song

          GEOGRAFIJA TITA I RAKIJE

(Iz knjige - Oleg Sladoljev - Jolić: AMERIČKI RULET, Nezavisne novine, Banjaluka, 2000.)

Opet o stereotipima. Jedan od najčešćih: Amerikanci pojma ne­maju o bilo čemu što se dešava izvan njihovog dvorišta, što, opet, znači da su neobrazovani i neupućeni, ignorantni, jednom riječju intelektualno i emocionalno ograničeni tipovi. Krunski dokaz, po pravilu, neskromni je lament o tome kako Ameri pojma nemaju ko smo to mi i odakle dolazimo, gdje se to nalaze naši prostori, naša vjekovna ognjišta.

(Mala digresija: zlatnih sedamdesetih godina nekadašnji Jugosloveni su, putujući po bijelom svijetu, shvatili da niko, izvan Ev­rope, ne zna ništa o našoj socijalističkoj domovini, ali su, zato, svi čuli za Tita. Odmah bi im bilo toplo oko srca.)

Elem, nijedna od država sa prostora bivše Jugoslavije ovdje ne predstavlja ništa više od egzotičnog imena, nepoznatog geografs­kog pojma lociranog negdje "između Rumunije i Avganistana, koji su dijelovi Rusije". Umjesto nadmenih komentara o faličnosti nji­hovog obrazovnog sistema ("Naša su djeca pametnija"), te brzo­pletih zaključaka o balkanskoj superiornosti (mi, uglavnom, znamo gdje su svačija vjekovna ognjišta), možda bismo se trebali jednos­tavno zapitati: zašto?

Zašto bi, naime, prosječan Amerikanac morao znati bilo šta o našim prostorima? Ili, po čemu smo mi toliko bitni? Do 1990. godine prepoznavali su nas po već spomenutom "najvećem sinu naših naroda i narodnosti", blizini "gvozdene zavjese" (kao, "Ju­goslavija je nešto drugo"), šljivovici i košarci. Početak kraja ovog asocijativnog niza označila je velika bijela maramica na licu upla­kanog Keneta Kaunde na sahrani čovjeka koji je zeznuo čak i Kar­la Pontija (u vezi sa Sofijom Loren, razumije se) i, nešto kasnije, nesrećni Divac protiv Rusa i još nesrećniji Brnović protiv Argentinaca, u utakmicama koje su mogle promijeniti tok istorije. Da su plavi momci pobijedili.

Od početka devedesetih, pak, prepoznaju nas po ratu. Od ta­da, pa tako i sada, Amerikanci o nama znaju puno više, što, razu­mije se, ne znači da su im stvari mnogo jasnije.

Jednačine, naime, sa (pre)više nepoznatih Ameri rješavaju pu­kim pojednostavljivanjem, svođenjem na njima lako prepoznatljiv obrazac o, pogađate, dobrim i lošim momcima. To je duboko upi­sano u njihovu mitologiju, čiji se amalgam može naći u najameričkijem od svih žanrova: vesternu.

Zaslugom Kevina Kostnera, Voltera Hila i Klinta Istvuda, koji su vestern vratili u američke bioskope, Amerikancima nije potreb­no ponovno prikazivanje starih filmova Forda, Hoksa i Hataveja. I bez pogleda u prošlost, ovdje je lako definisati ključne pojmove: zemlja, krv, tradicija i smrt.

Rješavajući bosanske ukrštene riječi (a to ovdje rade rijetki, oni koji moraju i dokoni) Ameri upotrebljavaju vlastiti obrazac koji je godinama evoluirao i djelimično transverzirao, ali je, u suštini, neodrživ bez spomenutih dobrih i loših momaka, crnog i bijelog, njihove zemlje, krvi, tradicije i naravno, njihove smrti. Model je krajnje prost. Usložnjavanje je kontraproduktivno i samouništavajuće.

I još nešto: u vesternima žrtva postoji samo zbog osvete. Pam­te se i prepoznaju isključivo pobjednici. Oni su dobri momci.

           I G O

            Filip

           N A Z A J

      M. Deržaj

             mace

           Predrag

Parkiramo, ja prvi izlazim; osvrćući se zapazih nasmijanog N. Maše u znak pozdrava. Predrag vozački mahinalno

zaključava škodu. Sjedamo na čašicu razgovora. Bez diskontinuiteta nastavljamo neke prošlogodišnje teme;

fragmenti su svježi. Obaveze su pod kontrolom i lagano ćaskanje se odvija bez nervoze cajtnota. Osjetim neobičan

predajnik pozitivnih vibracija...

Kasnije uspijevam pričom navesti N. na prethodni susret.

''Imaš gosta iz Hrvatske?''

''Nije on gost, on je Predrag.''- kažem.

''Predrag je u Hrvatskoj?''

''A, ne, Predrag je u Banjaluci, samo ponekad negdje otputuje!''

''?! Na duže?!''

Ovaj dijalog sam morao izmisliti, jer N. u stvari nikad nije čuo za Predraga (''Da mu nije onaj Novosadista rođak?'').

Razumijem N. -  postao nam je sugrađanin tek prije dvije-tri petoljetke!

A s Predragom su susreti kratki, razgovori lagani i dojmljivi. On se ne mijenja ili bolje: on je i dalje u dubokoj mladosti!

Djeluje antidepresivno i potreban je u većim količinama.

I još jedno zapažanje: Predrag ne nosi ni šangajke, ni kanađanke!

                         Mario

           V O L I M   R A F I J E VU   P J E S M U                  Vesna

             moja te je duša poznala 

           Bio na koncertu Jon Lord i sinfonijski orkestar u Lucernu ( C H )

           Program je bio sastavljen od crossover muzike (Concerto For Group and Orchestra, Durham Concerto, itd.)

           kao i legendarnih rock pjesama (Pictures Of Home, Child In Time...).

           Unatoč problematičnom soundu (posebno bubnjeva), bilo super.

           Stari vuk Jon Lord - going strong!

                   Relja           

           na Tajnom kanalu - s i l o v a n j e

            Ziko

           A L E J A

Zavičaj moj pitomi

Grad na puno rijeka

U aleji mirno rasli su

Maslina hrast i smreka

Tužna vremena nastaše

Zavlada bolest neka

Hrast i maslina nestaše

Ostade samo smreka

Čudni ljudi im rekoše

Ovome nema lijeka

Zajedno rasti ne mogu

Maslina hrast i smreka

Daleko negdje u svijetu

Naviru sjećanja meka

Hrast i maslina tuguju

A ovdje tuguje smreka

    Slobodan - Boco  Bajić

           V I N K O   P L E T I K O S A   I   S E K A N A

     zBulevaraTaca

            Ru, Nadežda;

              Vlado, Bella;

           aquarius ogilvy   (kliki)

           c g m

             Azra 

           Š V I C A

             Ekrem, Beate

           Ako je zima nije frka,

           S E S I L   H I L

            Zoran B.