mm.  31. 3. 07. - 31. 3. 09.

             Dvije godine po odlasku, Lojzo nam šalje knjigu 'Mačak i ptica' koju

               kao i druge poetske intime potpisuje pseudonimom Hval Bešker.

           

           

            Dragi moji,
            u subotu 28.03.2009, se naša starija kćerka Jelena udala za Tonija Nera.

            Nekoliko slika, istina amaterskih, jer one "prave" tek očekujemo.
            Pozdrav, Čanak .

                                                           
           

             slija 1.        slija 2.

             Dragi moj Zlatko,

              Prošlu noć sjajna fešta, a sat se pomjerio pa umjesto u 5 dođosmo kući u 6.
              Posljedica - nesanica.

              Pucar Maida i Miki (sl.1) proslavili Sergejev (sl.2) 18. rođendan. Segi odličan košarkaš,
              visok 2.07 bez patika, sprema se da u avgustu ide u Ameriku.
              Na fešti svirao Zoka Cvjetičanin (sl.3) sa ekipom. Klarinet začinio.
              Info plus:
              Saša Nikić se vratio u Balkan Expres, a bend se lijepo pozdravio sa pjevačem
              Dražanom Pozderovićem Oskarom. Svirka u petak 03.04. u Hard Rock Caffeu.
              Povodom proslave 75. godina rotarijanstva u Banjaluci, Rotary klub Banjaluka
              svom gradu poklanja koncert Gudačkog kvarteta "Taj" iz Novog Sada.
              11.05.2009.
              Banjaluka dobija novu signalizaciju (sl.4) Postavljaju se putokazi na ružnim
              konstrukcijama na svim glavnim raskrsnicama i semafori se prebacuju na iste.

              P.s. Debina slika (sl.5) je u momentu dok Lidija (sl.6) sluša klarinet...
              A mom cuki Miliju (sl.7) bio tata u posjeti. Lani je povelik....

              Ljubi vas i grli Mici.

               3.

               4.

                          5.     6.

                                                     7.

           

            Mićo    Šemić Zlatko - Š E M A R A

            

             prijedorski grafit

              mm

           

            pvo u Moneu...

           

            onda kod Rade

           

            ne mogu više !                                                                                                                                Jaga

           

               Gago

           

               !

           

               Jagoda

           sinoć kod Rade, svirka za 'džaba', zbog proljeća

           

            MOORE - KUTCHER

                 Ashton 

           

           

           

             u Moneu

           

           pod Bartlovom strehom

           

             Enver

            Lijep dan jučer. Ne tako lijep kao prethodni, toplota se smanjila za više od dvadeset stupnjeva, ali i 40 je dovoljno

            da s malo boljom obučenosti čova može voziti bicikl i udariti koju loptu reketom. Došao kući s posla ranije nego obično,

            pa pošto sam dobro ručao, nisam imao potrebu za večerom, idem odmah na bike. Spremam i reket na ledja s lopticama,

            udaraću malo o zid. Idem za Senecu, park u koji ne idem često. Na odluku da tamo idem, javlja se glas: Jel’ to ideš da

            Teu sretneš? Da, odgovaram, ko zna, možda i naidje. Jel' ti to nju ganjaš? Ma ne, biće mi fino i ako je nema, ali ako naidje,

            zašto ne? Konstatiram da voljeti nekog bez osjećaja ovisnosti jeste rijetko, ali prelijepo stanje. Valjda mu se bližim.

            I vozim se lagano tamo, usput srećem nećaka i curu mu, nećak priča o prošlotjednom susretu sa sinom mi. Nećak postao

            doktor, u LA-u imao zadnji ispit prije specijalizacije, pa usput se sreo sa sinom mi. Priča o sinu, kako mu se omuževio i

            uozbiljio. Završavamo razgovor, pozdravljam se i parkiram bicikl pokraj ploče u koju hoću da uradam loptom...I kao što

            bi spiritualci rekli, samo poželi nešto i opušteno zaboravi da si to poželio...u isto vrijeme se i ona parkira. Nisam siguran,

            al' mislim da je auto njen. I zbilja, uskoro iz njega izlazi cimerica i sama kreće u šetnju oko parka. Pretpostavljam da Tea

            oblači tene i priprema reket. Odmahujem pozdrav cimerici i krećem udarati loptom o tablu. Park je pust, svih devet ostalih

            terena su prazni. I evo Tea stiže, nosi reket i prilazi mi, ali uz kratki pozdrav prolazi, kreće na drugi teren, ide udarati sama

            loptu s druge strane iste table.Zar nećes udarati sa mnom, pitam. Ne, nisam ni planirala da igram s tobom. Ma znam, nisam

            ni ja planirao igrati s tobom, ali ako smo se već slučajno našli na istom mjestu u isto vrijeme, izgleda mi zabavnije igrati s

            tobom nego lupati o zid. Neka, promrlja Tea nešto, više za sebe i prodje...Ako sam nešto kroz ove godine naučio, to je da

            nju ne vrijedi na ništa nagovarati. Dobro, ništa novo i ništa iznenadjujuće, mislim se u sebi. Slušam milion glasova u sebi koji

            me uzburkavaju, hoće da progovore i komentiraju situaciju, hoće da interpetiraju i sude, ali ih uspješno stišavam. Moje nije

            da nešto razumijem, optužujem ili kritiziram, moje je da se opustim i radim što sam planirao.I igram se, opušteno, povremeno

            izmijenimo koju riječ o vremenu i prostoru, u pauzama dok dohvaćamo loptu i to je to...već sam se potpuno opustio i ležerno

            psujem kad profulam i zadovoljno stenjem kad mi lopta fino legne...i uživam u njenom vriskanju s druge strane. I taman kad

            sam prihvatio situaciju baš takvom kakva je, eto ti nje na moj teren. Neobično, opustiš se i zaboraviš želju i ona se realizira.

            Hoćeš li da prebacimo koju loptu, kaže, glasom stidljive djevojčice, kao da traži nešto od posebne važnosti, s anksioznošću

            osobe kojoj je ishod izgovora važan, a odgovor neizvjestan.Osmjehujem se i pozivam je. Krvotokom mi zabruja radost.

            I igramo, fino jako. Fokusirana je i ozbiljna, trudi se i trči, udara i pogadja, psuje kad pogriješi, galami na mene kad joj

            pošaljem težu loptu...igramo lagano, ali mrak polako pada i mi usporavamo. Eto joj i cimerice, ophodala svoj krug oko parka.

            Pozdravljam je i pitam, kad putuje za New York (vrlo neobična i rijetka situacija, da cimerica nešto radi sama, odlazi ovaj

            vikend u posjetu svojima), idem sutra, kaže.Udaramo još malo loptu, pozdravljamo se i one odlaze prema autu, a ja na biciklo.

            I dok se vozim pokraj njih, pozdravljamo se još jednom.I vraćam se kući, svjestan kako se misli progustile, um radi puno više

            u povratku nego što je radio kad sam se vozio prema parku. Počeo misliti o tome da li da je zovnem i predložim kakvo druženje

            ovaj vikend, s obzirom da joj je cimerica odsutna, ali shvaćam da sam puno bliže odluci da je neću zvati. Zar njoj nije već jasno

            da sam ja uvijek za nešto, ako je ona u pitanju, nije li već vrijeme da joj se prepusti potpuna kontrola? Počinjem unutrašnje

            pregovore, pa se stišavam. Hajde, uspori, prepusti se lagano svojim temama izvan Tee, ostavi analize i mogućnosti, strategije i

            logike...Smirujem se i lagano vozim kući, uživajući u vožnji. Kod kuće, razgibavanje uz TV i vježbanje s utezima. Mir i lakoća.


           

            p r i j a t e lj i c a  (Edo D.)

           

             Aida K.

             Cajiću zdravo!,

             Evo me organiziram albume i odlučih da je red da ti i ja šinem koju fotkicu.

             Šaljem ti jednu iz mlađih dana, to mi je bio zadnji rad kao model i posebno

             mi je draga.

             Šaljem ti i par iz BL; slikano prije par ljeta.

             A bit će još, samo dok sortiram albume.

             Eto tako. Nadam se da su požari popustili i pozdravi mi puno Omera i Miru,

             a tebi i Vesni pregršt toplih pozdrava.

          

              U S T A

        Okusite vino cijelim ustima. Promućkajte ga u ustima i dozvolite jeziku i nepcima da cijelom svojom površinom dođu u dodir s njima. Vrhom jezika osjećate slatkoću vina. Krajevima jezika osjećate kiselost, a kod crvenih vina i gorčinu. To je tanin, prirodni sastojak koji se nalazi u ljuskama, sjemenkama i grančicama grožđa. Osjetite težinu vina u ustima. Vina sa više alkohola imaju punije tijelo. Dobra vina imaju besprekornu harmoniju ukusa, arome, kiselosti, alkohola i tanina. I to je ono čemu teže svi vinari a i ljubitelji vina.
I još par riječi o taninu koji je komponenta samo crvenog vina i koji vremenom sazrijeva. Intezivnog je ukusa kod mladih vina, a tokom vremena postaje mekši.
 
Za degustaciju je najbolje odabrati dva vina iste sorte ali od različitih proizvođača ili iz različitih cjenovnih grupa. I onda ići korak po korak. Tek tada se mogu primjetiti razlike u boji, mirisu i okusu i ovo je jedan od najboljih načina degustacije i sticanje znanja iz osnova enologije.
U zdravlje,

Darko.
           

             veky

            Novi model cipela iz kuće Louis Vuitton izazvao je pravu pomamu među zaljubljenicama u modu širom svijeta.

            Cipele ukrašene perjem, resama i kamenčićima u raznim bojama, bile su apsolutni hit na Nedelji mode u Parizu,

            a već ih šetaju Kejt Mos, Hajdi Klum i, naravno,Viktorija Bekam...

           

              zima

           

            p r o l j e ć e

             mm.  eb.

            

               Čobi  (48.-09.)

           

             

             'Čudni zec' Marka Brecelja 

           

              Majkl, M.Blaško 

           

            eki   Zorica

           

             eki   na zidiću, 1978.

           

            

             Plama, Zoka, Darko, Vladana ;

           

             10 000 ukuucaa        moja te je duša poznala     

           

               O k o

           

            Kolja P.    haljinica boje lila  (sa Lolom)

           

            Caja B.    složna braća (Čobi)

           

           

            Teodora, Andjela, Andrea ;

           

                friško mahanje sa la manche - Jagoda

           

            Planinski vodoskok

            Ovdje diše Bog! Ovdje je

            planinski vodoskok koji ne može vjerovati

            da su naša tijela

            natopljena tamom.

            Kapi vode blješte kao citati iz svetih

            knjiga.

            Ovdje se srce moje smiješi

            srcu Geteovom, kao sunce suncu kad se sretnu

            u svemirskim provalijama.

            Rodio sam se da iskusim kretnju, da samog sebe uzbibam u

            snu, da dušom obuhvatim sve. Šta ja znam – šta je smrt

            tijela... Šta su švicarski vodoskoci... Šta je ovo selo

            Lauterbrunen... Šta su gole djevice... Šta je rat... Ali moj

            osjećaj znam... On pridržava sve stabljike lijepe naravi...

            Stao sam u hlad planinskog vodoskoka koji mi je rekao da se

            poslije smrti prekidaju sve rodbinske veze jer u STVARNOM ŽIVOTU nema

            nikakvog tjelesnog stanovništva osim što veće brzine uzdisaja...

            Ovdje je ljubav jednostavna, jer nema jednog svemira. Mnogi svemiri su

            pokrenuti... SOBE! Svemiri su sobe! Oholost je zatvorena u sobama.

            A ja pod vodopadom svjetova.

            Mrtve ruke nisu ovdje više

            mrtve ruke. Ruke rastu iz plavetnila

            vode u nebesima.

            Spavaj. Lebdi. Ne broj kapljice.

            Voda je predobra.

                                      Admiral Mahić

             

              Z a p r e š i ć

                         

              Nino                                                                           Dijana

            

             O Z R E N   T I N J I Ć

                Mario

            

              Enver       15. mart 05.  (priča, klikni)