|
|
|
|
mm. Dvije godine po odlasku, Lojzo nam šalje knjigu 'Mačak i ptica' koju kao i druge poetske intime potpisuje pseudonimom Hval Bešker.
Dragi moji, Nekoliko slika, istina amaterskih, jer one "prave" tek očekujemo. slija 1. Dragi moj Zlatko, Prošlu noć sjajna fešta, a sat se pomjerio pa umjesto u 5 dođosmo kući u 6. Pucar Maida i Miki (sl.1) proslavili Sergejev (sl.2) 18. rođendan. Segi odličan košarkaš, P.s. Debina slika (sl.5) je u momentu dok Lidija (sl.6) sluša klarinet... Ljubi vas i grli Mici. Mićo prijedorski grafit pvo u Moneu... onda kod Rade ne mogu više ! Jaga sinoć kod Rade, svirka za 'džaba', zbog proljeća MOORE - KUTCHER Lijep dan jučer. Ne tako lijep kao prethodni, toplota se smanjila za više od dvadeset stupnjeva, ali i 40 je dovoljno da s malo boljom obučenosti čova može voziti bicikl i udariti koju loptu reketom. Došao kući s posla ranije nego obično, pa pošto sam dobro ručao, nisam imao potrebu za večerom, idem odmah na bike. Spremam i reket na ledja s lopticama, udaraću malo o zid. Idem za Senecu, park u koji ne idem često. Na odluku da tamo idem, javlja se glas: Jel’ to ideš da Teu sretneš? Da, odgovaram, ko zna, možda i naidje. Jel' ti to nju ganjaš? Ma ne, biće mi fino i ako je nema, ali ako naidje, zašto ne? Konstatiram da voljeti nekog bez osjećaja ovisnosti jeste rijetko, ali prelijepo stanje. Valjda mu se bližim. doktor, u LA-u imao zadnji ispit prije specijalizacije, pa usput se sreo sa sinom mi. Priča o sinu, kako mu se omuževio i uozbiljio. Završavamo razgovor, pozdravljam se i parkiram bicikl pokraj ploče u koju hoću da uradam loptom...I kao što bi spiritualci rekli, samo poželi nešto i opušteno zaboravi da si to poželio...u isto vrijeme se i ona parkira. Nisam siguran, al' mislim da je auto njen. I zbilja, uskoro iz njega izlazi cimerica i sama kreće u šetnju oko parka. Pretpostavljam da Tea oblači tene i priprema reket. Odmahujem pozdrav cimerici i krećem udarati loptom o tablu. Park je pust, svih devet ostalih terena su prazni. I evo Tea stiže, nosi reket i prilazi mi, ali uz kratki pozdrav prolazi, kreće na drugi teren, ide udarati sama loptu s druge strane iste table.Zar nećes udarati sa mnom, pitam. Ne, nisam ni planirala da igram s tobom. Ma znam, nisam ni ja planirao igrati s tobom, ali ako smo se već slučajno našli na istom mjestu u isto vrijeme, izgleda mi zabavnije igrati s tobom nego lupati o zid. Neka, promrlja Tea nešto, više za sebe i prodje...Ako sam nešto kroz ove godine naučio, to je da nju ne vrijedi na ništa nagovarati. Dobro, ništa novo i ništa iznenadjujuće, mislim se u sebi. Slušam milion glasova u sebi koji me uzburkavaju, hoće da progovore i komentiraju situaciju, hoće da interpetiraju i sude, ali ih uspješno stišavam. Moje nije da nešto razumijem, optužujem ili kritiziram, moje je da se opustim i radim što sam planirao.I igram se, opušteno, povremeno izmijenimo koju riječ o vremenu i prostoru, u pauzama dok dohvaćamo loptu i to je to...već sam se potpuno opustio i ležerno psujem kad profulam i zadovoljno stenjem kad mi lopta fino legne...i uživam u njenom vriskanju s druge strane. I taman kad sam prihvatio situaciju baš takvom kakva je, eto ti nje na moj teren. Neobično, opustiš se i zaboraviš želju i ona se realizira. Hoćeš li da prebacimo koju loptu, kaže, glasom stidljive djevojčice, kao da traži nešto od posebne važnosti, s anksioznošću osobe kojoj je ishod izgovora važan, a odgovor neizvjestan.Osmjehujem se i pozivam je. Krvotokom mi zabruja radost. I igramo, fino jako. Fokusirana je i ozbiljna, trudi se i trči, udara i pogadja, psuje kad pogriješi, galami na mene kad joj pošaljem težu loptu...igramo lagano, ali mrak polako pada i mi usporavamo. Eto joj i cimerice, ophodala svoj krug oko parka. Pozdravljam je i pitam, kad putuje za New York (vrlo neobična i rijetka situacija, da cimerica nešto radi sama, odlazi ovaj vikend u posjetu svojima), idem sutra, kaže.Udaramo još malo loptu, pozdravljamo se i one odlaze prema autu, a ja na biciklo. I dok se vozim pokraj njih, pozdravljamo se još jednom.I vraćam se kući, svjestan kako se misli progustile, um radi puno više u povratku nego što je radio kad sam se vozio prema parku. Počeo misliti o tome da li da je zovnem i predložim kakvo druženje ovaj vikend, s obzirom da joj je cimerica odsutna, ali shvaćam da sam puno bliže odluci da je neću zvati. Zar njoj nije već jasno da sam ja uvijek za nešto, ako je ona u pitanju, nije li već vrijeme da joj se prepusti potpuna kontrola? Počinjem unutrašnje pregovore, pa se stišavam. Hajde, uspori, prepusti se lagano svojim temama izvan Tee, ostavi analize i mogućnosti, strategije i logike...Smirujem se i lagano vozim kući, uživajući u vožnji. Kod kuće, razgibavanje uz TV i vježbanje s utezima. Mir i lakoća.
p r i j a t e lj i c a (Edo D.) Cajiću zdravo!, Evo me organiziram albume i odlučih da je red da ti i ja šinem koju fotkicu. Šaljem ti jednu iz mlađih dana, to mi je bio zadnji rad kao model i posebno mi je draga. Šaljem ti i par iz BL; slikano prije par ljeta. A bit će još, samo dok sortiram albume. Eto tako. Nadam se da su požari popustili i pozdravi mi puno Omera i Miru, a tebi i Vesni pregršt toplih pozdrava. Okusite vino cijelim ustima. Promućkajte ga u ustima i dozvolite jeziku i nepcima da cijelom svojom površinom dođu u dodir s njima. Vrhom jezika osjećate slatkoću vina. Krajevima jezika osjećate kiselost, a kod crvenih vina i gorčinu. To je tanin, prirodni sastojak koji se nalazi u ljuskama, sjemenkama i grančicama grožđa. Osjetite težinu vina u ustima. Vina sa više alkohola imaju punije tijelo. Dobra vina imaju besprekornu harmoniju ukusa, arome, kiselosti, alkohola i tanina. I to je ono čemu teže svi vinari a i ljubitelji vina. Darko. Novi model cipela iz kuće Louis Vuitton izazvao je pravu pomamu među zaljubljenicama u modu širom svijeta. Cipele ukrašene perjem, resama i kamenčićima u raznim bojama, bile su apsolutni hit na Nedelji mode u Parizu, a već ih šetaju Kejt Mos, Hajdi Klum i, naravno,Viktorija Bekam... p r o l j e ć e 'Čudni zec' Marka Brecelja eki eki Plama, Zoka, Darko, Vladana ; 10 000 ukuucaa Kolja P. Caja B. Teodora, Andjela, Andrea ; Planinski vodoskok
Ovdje diše Bog! Ovdje je
planinski vodoskok koji ne može vjerovati
da su naša tijela
natopljena tamom.
Kapi vode blješte kao citati iz svetih
knjiga.
Ovdje se srce moje smiješi
srcu Geteovom, kao sunce suncu kad se sretnu
u svemirskim provalijama.
Rodio sam se da iskusim kretnju, da samog sebe uzbibam u
snu, da dušom obuhvatim sve. Šta ja znam – šta je smrt
tijela... Šta su švicarski vodoskoci... Šta je ovo selo
Lauterbrunen... Šta su gole djevice... Šta je rat... Ali moj
osjećaj znam... On pridržava sve stabljike lijepe naravi...
Stao sam u hlad planinskog vodoskoka koji mi je rekao da se
poslije smrti prekidaju sve rodbinske veze jer u STVARNOM ŽIVOTU nema
nikakvog tjelesnog stanovništva osim što veće brzine uzdisaja...
Ovdje je ljubav jednostavna, jer nema jednog svemira. Mnogi svemiri su
pokrenuti... SOBE! Svemiri su sobe! Oholost je zatvorena u sobama.
A ja pod vodopadom svjetova.
Mrtve ruke nisu ovdje više
mrtve ruke. Ruke rastu iz plavetnila
vode u nebesima.
Spavaj. Lebdi. Ne broj kapljice.
Voda je predobra. Admiral Mahić Z a p r e š i ć Nino Dijana O Z R E N T I N J I Ć Enver |