hvala

       

       

        foto - Jaga : dr. Fudo i Trivundža ;

       

        

       

           

        Maria Macarena

       

       

        Maja, Snježa, Dragana ;

       

       

         Tara je rijeka u Crnoj Gori, desna pritoka Drine, duga 140 kilometara. Izvire na zapadnoj strani Komova a sa Pivom se sastaje kod Šćepan Polja gdje nastaje Drina. Tara teče najdubljim kanjonom u Evropi, najveća dubina kanjona je 1300 metara. Dužina kanjona i ujedno plovni put za splavove i čamce je 78 kilometara.

Inače ovo su fotke sa naše četvrte ekspedicije, 2002 godine kada smo proveli nezaboravnih pet dana na ovoj izuzetnoj rijeci. Holandska ekipa za mali fudbal (obrat pažnju na oranje majice) u sastavu Mili Van Der Kerkof (Dama), Vili Van Der Kerkof (Maca), Rud Van Nistelroj (Stevo Talijan), Arjan Roben (Zoka Mont) i Vesli Snajder (ja). Vodio nas je najbolji skiper iz Foče, gosn Stilaš (na žalost, ne živi više) uz čiju sigurnu ruku i sa junačkim povicima Milija Van Der Kerkofa "Zaraftaj ga sad!" savladašmo razigranu Taru. Na po rijeke sreli Gorana Predića sa njegovom ekipom, razmijenili utiske uz ljutu rakiju i ostale derivate pa razgulili daljše.Tara je inače najčišća rijeka u Evropi, tako da smo je u vrlo, ali vrlo rijetkim trenutcima i pili. Rafting koji se ne da opisati, jedino doživiti. Ako bude volje i vremena (money, brale) eto nas opet tamo. 

        kum B.

       

        

           A n d r e j a

       

       

        Ć a d o,  M i r s o ;

       

          Pega :  Č e n g i ć   M u r i s  (Ritam kiše)

       

       

       ' Zvijezda je rodjena '

       

          Pega : 'Ritam kiše'

       

         

       Beate Beglerbegović, Aida Kadić ; 

        

        mm Š o m i  

        

          E n v e r

        Nocas je sanjam, kao nesto hodam oko njene kuce, gledam na prozore, ali ne mogu
        da je ugledam. Sumnjam da je s nekim drugim, druzi se, provodi vrijeme s njim, ja
        bas nikakav. Budim se. Ponovo u snove, ovaj put sanjam Zareta, prolazi kroz USA i
        srecemo se negdje nedaleko od mene, valjda Prijedoru. Stize i ona, kao samo da vidi
        i pozdravi Zareta. Mene ignorira. Onda pokazuje Zaretu ruku, na njoj zlatna vitica.
        Kaze, zarucena je. I dok ona radosno podje pricati Zaretu o njemu, ja upadam i
        govorim kako ona voli mlakonje i slabice. Ona se oneraspolozi i ode...
        Ustajem ujutro i mislim o njoj, o svojim dugogodisnjim svekolikim naporima oko nje.
        Pitam se sto hocu i sto zelim, registrirajuci kako je jedan dio mene vrlo zadovoljan
        distancom na kojoj smo u zadnje vrijeme. Ugodno je osjecati mir proizasao iz
        prihvacanja sadasnje situacije.
        Onda se sjetio jednog jutra 2000-e, dva, tri tjedna nakon sto je ona stigla. Sjedimo
        sami, u njenom stanu i pricamo nesto, ja opijen ljubavlju, zeljom, njenom ljepotom,
        energijom sto me prozima. Svjestan sam da se zbiva nesto nesvakidasnje, da ljubav
        i zelja u meni struje slobodno, lako, bez ograda, kao nikad prije u zivotu. Znam da je
        ovaj trenutak nemoguce zaboraviti. Kao da su me po prvi puta u zivotu nesigurnosti,

unutrasnja kocenja i strahovi, preispitivanja i sumnje ostavili na miru. Slobodan da
pokazujem vani, ono sto osjecam unutra. Ona sjedi na svom kaucu, ja na svom.
Ljubim je i milujem ocima, rijecima, osmijesima. Ona to vidi i uzvraca, slobodno i
otvoreno. Je li u redu da sjednem pored tebe, pitam, vec znajuci odgovor.
Jeste, rece. Ustajem, sjedam, topeci se od ljepote, uzivajuci u svojoj slobodi, u
njenoj otvorenosti. Gledam je, ovaj put iz blizine i opusteno uzivam, ne vise u svojoj
koliko u njenoj spremnosti da se pusti. Ruke je, same od sebe, podjose milovati, po
ramenima, kosi, ona se prepustila kao macka...
U vratima se zacu kljuc u bravi, nikad u zivotu neko tako brzo nije usao kao njena
mama. Zaustavljam se, zbunjen i pomicem se od nje. Carolija je prasnula i nestala.
Nije mi se svidjelo kako si se naglo odmaknuo kad je mama usla, reci ce mi kasnije,
kad smo opet ostali sami. Ne znam kako sam na to odgovorio, ali znam da ne volim
sto sam rekao.
Jos uvijek me boli to jutro. Ne znam sto bih dao da mogu nastaviti ono u cemu sam
taj dan bio prekinut. Zudnja za tim trenutkom mi zamagljuje svijest, jos uvijek.
Osjecam se dezorijentiran i nisam u stanju, nakon devet godina, vratiti se ponovo
u jasnocu gledanja koju sam imao tog jutra, prije nego cemo se sresti.

       

       

        D a m j a n a,  T a m a r a ;

       

         Ljilja

        Tara odlazi prvi dan u školu.

         Ja frke!!

       

       

       

       

        Ćao svima,

        Blahe ponovo jašu, evo nas zajedo mada na kratko,

        ne zaslužujem ovakvu djecu, ha ha...
        

         

        Suzana, Dragan ;

        Kao prvo, da se i ja pridružim čestitkama koje upućujem od srca i nek su živi i zdravi i da budu bolji od ćaća i matera.

  A kao drugo, vidim na slici Svetislavku i pretpostavljam sa popriličnom sigurnošću da se ona djevojački prezivala Tamburić

  te da ima mlađu sestru Suzu koja se udala i živi u Australiji. Svetislavka joj se pridružila kasnije. E sa tom njenom mlađom

  sestrom sam ja bio raja i to prava-zajedno smo igrali u Masleši pa ako je negdje trefiš ili se kojim slučajem čujete, pozdravi

  je i daj joj moj kontakt, da se javi jer, godine su mnoge prošle...

  Puno pozdrava i do skorog viđenja

        Darko

        

       

        Na prilazu Slatini.

        Ulaz na vlastitu odgovornost!

        Kum B.

       

         Tanja Stupar - Trifunović

        VARVARI I POEZIJA

        S varvarima nije lako
        Ništa im ne valja

        Oni preziru poeziju
        pjesnike zovu plačipičkama
        ne vole pjesme o ljubavi
        ne vole ni kad psuješ
        jer to mogu i oni
        ako pišeš o lijepom malom anđelu
        što ti se nekad priviđa po sobi
        reći će ti da sereš i da si lud

        Takvi su varvari
        mrze pjesnike jer misle da su hulje i neradnici

        Takvi su pjesnici
        hulje i neradnici

        Ono što svi žele biti  

       

          Svetislavka

       

       

        Sliju uslijio Eki Brada, a od zaborava sačuvao Taras.
        Kec, Teodora i Taras,  ispred se dešava prijateljska fudbalska utakmica.
        Na žalost, bila je poslednja, samo to tada nismo znali.

        Pozdrav, Taras of Thirroul
       

       

        Djula, Aida ;

       

       

        zapis u teku

       

        

         Dragi moj Igore,
         želim ti najveću sreću u braku.Čestitam tvojim roditeljima, Vesni i Caji.
         Volim vas.
         Tvoj ujak Rile.
         Čestitke od raje iz Monea.
 
         Živjeli!

         

        

         B A Š I Ć K E : Myra, Vesna ;

        

           Mario

        Ćopić u Banjaluci

Svi su ga čitali i još ga čitaju. On je najmanji zajednički sadržalac svih lektira na području Bivše Naše. Da je napisao samo Baštu sljezove boje bio bi veliki. A on napisao i Ježevu kućicu.  I vuk i medo, pa čak i ovca, poznaju ježa, slavnog lovca  danas se i čita i igra. Čak u Kini, čak u Hrvatskoj,...

Iz banjalučke Preparandije ga dva puta istjerivali. Strogo bilo zabranjeno budućim učiteljima čitat’ naprednu literaturu. U ratu istjerivao Švabu, kasnije mu Švabe knjige štampali. Nije volio gumicu za brisanje, pa ga izbrisali iz Partije. Ustvari, u našeg Branka jezik bio i lijep i ’dug’.

Pisao je mnogo, voljela ga djeca, pisao raznovrsno, voljeli ga ljudi...

Kasnije mu sve dodijalo... dobio most u Beogradu.

Umjesto Bašte sljezove boje Banjaluka dobila bezbojni parking.

Sada je opet ovdje, ispred Biblioteke, kao bronzana straža... Samo je osvanuo, vratio se, dogodio se, šta li već... Došao iz svojih Hašana i još se privikava.

U novinskoj vijesti pročitah da nam ga je onako oštećenog u ratu, tajno dovezao prvi komšija. Kasnije ga majstori popraviše, da krasi i podsjeća....

Čudim se: ’Zar neki majstori mogu popravljati Branka?!’

        

          Đani

        

          

         Dragi Cajs,

         Juce je odstampan a onda i celofaniran drugi CD grupe koja ne postoji, koja nije imala nijedan

         koncert i koja je promijenila ime poslije izlaska prvog diska, davne 2001. godine... Znaci, visoko

         pofesionalan poduhvat... Ali, nek je bar izasla muzika, da ne stoji u ladici.

         Prvi CD je snimljen 1997, a izasao, kao sto rekosmo, 2001. Drugi CD je snimljen 2005. a izasao 2009.

         Znaci, ritam postoji, to je dobro...Ovaj drugi CD nema ime, a ovako bi trebala da izgleda prednja strana

        ( ne znamo jer jos nismo dobili svoj primjerak).

         Uskoro, za posjetIoce sajta UZBLUZ, i link za prvu pjesmu, prvi singl, samo da dobijemo disk u ruke.

         Pozdrav, Zhaluzinjo.

        

           M u d r e n o v i ć

        

        

         disko 'Borik', 1989. - Goga, Nikola, Čizma ;

        

        

         Dubai, plaža : Vanja i sin ;

        

          S u n č i c a

         

        

         Novi Vinodolski, Nova 1970.

         Pored Rileta i mene na sliji su Makso, Ćosa, Zorić (Tiho), Njonja, Prpa, Mika, jel' bi Fadil,

         nije ni Rile siguran.Vozdra, čekamo vas.

         Jagoda

        

        

         Aida Bibić, Boris Glišić ;

        

        

         Druže moj !        

         Sa izvjesnim zakašnjenjem, isključivo iz tehničkih razloga, šaljem ti nekoliko fotografija KAB-ovih

         omladinki i omladinaca iz 60-tih i 70-tih godina prošlog vijeka. Nađoše oni vremena da se, 16. avgusta,

         skupe i skromno obilježe 75. godišnjicu od formiranja KLUBA AKADEMIČARA BANJA LUKA.

         Postavljanjem vijenca od 75 ruža, na spomen ploču, koja je davno istaknuta na zgradi pozorišta Beba,

         Tofko, Nale, Boško, Švac, Šule, Kocko, Momo, Kamenko i ostali, kao i moja malenkost, silno su željeli

          i da ovaj datum obilježe pa to i učiniše. Nije izostala ni kafa i poneka čaša piva, uz obavezno evociranje

          uspomena iz srećnih vremena.Ove slije, kako ti kažeš, neka podsjete sve one širom svijeta, znane i

          neznane prijatelje KAB-a, da smo, u ime svih nas, to sa ponosom učinili.

          Pozdrav, BOCO. 

               

        

          Priječani : N A   I Z L E T U

          

          Da.

        

        

        

          S l a d j a n a

         Danas nam dolazi reditelj sa tekstom i izborom pjesama, mi

         smo počeli prije 7 dana sa kondicionim treninzima i pjevanjem.

         Sanja Zelić radi sa nama pjevanje. Imamo upale mišića i mozga :)

         Super je za sada, dalje - vidjećemo.

         Premijera je polovinom decembra, imamo vremena.