Dnevnik

radio BL, subotom uvece : "KAD SAM BIO MLAD"

susret u BL : Sejo B. + Radovan N. + Ibro K ;
pozdravlja : Mario M.

M a j d a

Meliha, Eso (gore)
Ajsa, Miran, Dunja, Neven, Zlaja ;
mora da je usliko Nino

G o r a n + J a r m e n

V a n j a

A m i r + V o j o

B a s i c

mm : I ONI IZMEDJU
Banjaluka - IndianaSouthband
Kobaslija : A d n a n + E m i r a

M i l a n

V e s n a + B o r i s + Z r i n k o ;

F u c o

O g i

Nepal je zemlja sa skoro netaknutom prirodom. Zivot se odvija na ulici.
Ljudi su siromasni, mada nisu ni namraceni, ni neljubazni. Njihov izbor
je socijalizam i religija. U glavnom gradu (Katmandu) ima vise od pet
hiljada hramova, hinduskih I budistickih.

Krajem jula pocinju monsunske kise. Imate dojam kao da vas zasipaju
kantama vode. I mada su tople i prijaju jer ublazavaju vrucinu, uzBLuzerima
ne bih preporucio da u tom period idu tamo… jer kao ni ja, nece uzivati
u pogledima na Himalaje.

A n a d o l k a

sulej : basta hotela 'P a l a s'
Braco Skopljak, Nandi, Hasko, Irfan, pjevala neka Madjarica (mlada)

Bozo Maric:

SILA BOGA NE MOLI, A KAD POCNE DA MOLI,
ONDA OD NJE U CRKVU NE MOZES DA UDJES.

Proslogodisnji laureat je prezentirao aforizam 6.11.'11.
u ugodnoj atmosferi na ''Satira-festu 2011'' u Svecanoj
sali Opstine Stari Grad (vis-a-vis poznatih kulturnih institucija
''Lipa'', ''Sumatovac'' i dr.) u Beogradu.

poz

100 godina prijateljice : N i s k a n a + J a d r a n k a

B e b i + S t e f a n i + A n e l a + J a s k o + G o g a ;

M a j a + I v a n + F a h r o ;

S a n j a

Insbruk : Z d e n k a + A m i r a

T o m i c R a d e - B e l i

prof. C a u s e v i c + M a r i c

frontgirl 'Selekcije' : J a s n a

Gospodjska : M a t a v u l j + B a s i c

80 slika za 80 godina BL - NL umjetnika,

Viktor Majdandzic izlaze svoje akrilike u

Banjaluci narednih mjesec dana.
mm

K u z m a n o v i c + G a j a n o v i c

M a r k i c a M a j s t o r o v i c
je - u stvari, prvi u gradu posjedovao pravu elektricnu gitaru, a ne
Brane Ljiljak, kako se to, do dan-danas, mislilo .

mm

Z l a j a

E l v i r a + S e k i + S a n e l a ;

Z a g r e b

J a n e A g u s t i n - D r a z i c : 'sretan rodjendan mom divno muzu !'

D a r i o V u k o v i c : evo jedan DJ Live Mix od mene;)

za Belgiju : J a g o d a

B a i s a + G a r o + J a c a ;

fuco : K a r t a l i

D j i d j a

B o j a n

E m e r i k

B U R A Z E R M O J

Bratu se pokvario kompjuter. To je vec drugi put u nekoliko mjeseci. Nakon startanja, windowsi
traze neku akciju i kad se u to krene, kompic se zamrzne. Prvi kvar je dosao vec nakon nekoliko
mjeseci kupnje, kad je kompic u kucu dosao kao moj poklon snahi, u zelji da joj pokusam zahvaliti
za bezbrojne ruckove na koje me godinama poziva. Tad je popravak placen 200 dolara uz garanciju
da ce biti servisiran godinu dana, bez naplate. S obzirom da moj brat laptop koristi iskljucivo za
gledanje turskih, sprskih i hrvatskih sapunica, sistemse brzo napuni virusima i pocnje da stenje i
usporava.
Dolazim u kucu, da s bratom odnesem kompjuter na popravak, ja moram ici s njim, jer moj buraz
engleski bas nije u ovih 13 godina jos nasao vaznim da nauci. Usput, moram slusati bezbrojne
price o mom krivom savjetu oko odluke da se da 200 dolara za popravak, onomad. Iako sam
nekoliko puta nudio tih 200 dolara, i intenzivno se nadao da ce ih brat uzeti, njemu je radost
kritikovanja mene ipak bila draza.
Danas prica o Pavlu i njegovoj verziji sto je trebalo uraditi kod kvara. Tipicna bosanska reakcija,
nakon dogadjaja, svi koji cuju pricu imaju svoju teoriju o boljem i pametnijem rjesenju, a onome
koji je odluku donio, pokazuju kakvu je glupost napravio. Sve se, naravno, iz ove perspective,
moglo lakse i jeftinije. Dok se moj buraz zagrijava da isprica pricu, meni svega preko glave i kazem
mu da ne zelim vise slusati tudje teorije o tome sto bi bilo bolje da je on bio u toj situaciji. Ali cekaj
da zavrsim, kaze buraz. Ne, zaista me ne zanima sto Pavle ima reci o ovoj situaciji. Ali vazno je, pusti
me da zavrsim. Pa zavrsi ti, slobodno, ali nemoj meni, evo ti sina i zene, ispricaj njima. Ali cekaj bolan,
moras ovo cuti, vazno je…I buraz nastavlja pricu ne obaziruci se na moje ne zelim…Ja sad vec nestrpljivo
ustajem, ok, ti zavrsi, a ja cu se vratiti, izlazeci van iz dnevne. Nisam napravio ni korak, a burazer se dize
s glasnim: Jebem ti kompjuter, sad cu ga razbiti! Nastavljajuci psovati glasno izlazi iz sobe, mi ostali
ukoceni, slusamo prasak i lupu. Nekoliko minuta kasnije, kad na licu brata koji se vratio u sobu, iako
uznemirenog i ljutog ipak procitasmo blef, opustismo se. Olaksanje je bilo jako, jer nam je istorija
polomljenih stvari po kuci vec pokazala da njegove ucjene da bude po njegovom ne zavrsavaju uvijek
samo prijetnjom.
Poslije par brzih i nervoznih presetavanja dnevne, konacno ponovo sjeda, govoreci o tome kako ima
najgoreg brata na svijetu, koliko mu je zao da sam mu jedini brat i kako sanja o danu da jednom
zauvijek nestanem iz njegovog zivota. Govori o danu velikog oslobodjenja i radosti koju bi osjetio da
me jednostavno vise nikad ne vidi.
Ja slusam, miran, pokusavajuci, izmedju njegovih dugih i gustih monologa ubaciti koju o tome, da jedino
sto u ovom trenutku pokusavam je da izdrzim pritisak i ne uradim nesto sto ne zelim, makar to bila i
sitnica kao sto je slusanje njegove price. U isto vrijeme dodajem, da ono sto zalim, je da sam sam
doprinio sutuaciji, slusajuci ga toliko puta, hinjeci interes, da ga ne bi povredio, potcjenjujuci njegovu
snagu da izdrzi frustraciju.
Burazer se polako smiruje, rijeci se prorjedjuju, ton glasa je vec obican i mi smo spremni da krenemo
u servis. On je, vec nakon nekoliko minuta i pazljiv i njezno me upozorava da je bolje da ne idemo sada,
da prvo rucam pa da tek onda idemo. Ja odgovaram da je bolje da jedem kasnije, jer cu biti potpuno
opusten i nas dvojica, mirni i lagani, odlazimo. Da nas je neko sreo na putu, video bi jedino dva burazera,
bliska i raspolozena, u mirnoj, porodicnoj idili.
Dva dana kasnije, budim se misleci o ovom dogadjaju, a onda odjednom, niotkuda, izroni jedna scena iz
skoro izgubljenih sjecanja. Sjetih se sebe od nekih 45 ili vise godina. Bilo mi je valjda desetak godina, a
to je bilo vrijeme lova na stiglice, kad je skoro svaka kuca imala po kojeg. Ja sam mjesecima, uzaludno
pokusavao uloviti jednog. Proces je bio relativno jednostavan. Na stabljiku cicka bi se stavile slamke
mele/ljepka, a u blizinu stiglic mamac, koji bi pjesmom privukao slobodne ptice. Njih nekoliko ili cijelo
jato bi sletilo na stabljiku, jedan ili dva bi se zalijepili kandjama i eto ti ptice. Dugo sam vremena uzalud
pokusavao, dok jednom, valjda jednog od najradosnijih trenutaka u zivotu, nisam dozivio da se stiglic
zaplete u moje slamke. Niko ponosniji od mene na svijetu. Trcim kuci, nesto skrivenih para, smotak
slicica fudbalera koje smo tad skupljali i kolekcija omiljenih klikera, bili su dovoljni da od prijatelja
otkupim novi kafaz. Eto mene, s kafazom i vlastitim stiglicom. Njegovo skakutanje i cvrkut u kavezu,
sirilo mi srce od uzbudjenja. Nisam mogao docekati da ga donesem kuci. Kolika je tek bila radost, kad
se na brdu iznad nase kuce, pojavio moj brat i kad sam mu pokazao sto imam i pricao kako sam ga ulovio.
Kako sam samo uzivao u njegovom pogledu na pticu i slici o sebi koja je izronila nakon toliko bezuspjesinh
pokusaja. Brat dijeli moju radost sa mnom, a onda poslije nekog vremena, govori mi zasto je dosao.
Trazi od mene da nesto uradim za njega. Govorim mu da cu to uraditi kasnije, da se igram sa stiglicem.
On ne zeli cekati i insistira da to uradim odmah, a kad ja nastojim produziti ovaj trenutak radosti sto
duze, on vec pocinje pritiskati, dok konacno ne zaprijeti. Ako sad to ne uradis, pusticu ti stiglica.
Ne, to je nemoguce, mislim se, pa to je moj stiglic, nesto sto sam tako zelio, nesto najvaznije na svijetu,
ne, ne vjerujem da bi to uradio. Siguran da blefira, odgovaram da cu uraditi sto trazi nakon sto kafaz sa
stiglicom odnesem kuci. Da sam bio u krivu,shvatih tek kad brat opsova, pridje kafazu i opali ga nogom
iz sve snage. Ne znam da li bi me i vlastito tijelo zaboljelo toliko koliko me raspadanje kotrljajuceg kafaza
ucini nesretnim. Utjesih se malo kad ugledah stiglica kako se izvuce i odleprsa oslobodjen iz komada zice
koji su nekad kafaz bili. Ostadoh jos dugo, skamenjen i u nevjerici, gledajuci za bratom, koji uz psovku
i rijeci: Jel’ vidis sto si me natjerao da uradim, polako silazi niz brdo.
E n v e r

boboglis : v i c

V a n j a

R a n k o + R i l e + D u b a + G o r a n ;

relja : Roger Waters......ne da se stari...